'U pulskim su vilama imali svinjce, a u WC školjkama kiselili kupus'
Bilo je to uistinu zlatno doba Pule. Austrougarska vladavina prije više od stotinu godina najvećem je istarskom gradu podarila neviđeni prosperitet za kojim Pula i dan danas kaska. Zahvaljujući njenoj vladavini, investicijama i činjenici da je Pulu proglasila glavnom vojnom lukom, u Puli je broj stanovnika u samo sto godina sa 924 osobe porastao na nevjerojatnih 60 tisuća stanovnika, piše Barbara Ban na blogu Hello Istria s kojeg preuzimamo dio članka.
Postao je sjecište i susret građevinara, mornara, seljaka, radnika, plemstva i oficira koji su u Pulu doselili iz Dalmacije, Hercegovine, Crne Gore, ali i cijele Europe te naravno tadašnjeg prostora Austro-Ugarske. Bio je uz Zagreb najveći grad na ovom području. Taj melting pot obilježio je Pulu na prijelazu stoljeća kada je ovo bio grad velikih promjena – na bolje. Danas za tim uzbudljivim razdobljem samo možemo žaliti jer današnja Pula nažalost nije ni sjena gradu koji je to bio na prijelazu stoljeća.
Samo da podsjetimo što se sve u to vrijeme u Puli događalo. Arsenal je zapošljavao 10 tisuća ljudi, izgradila se većina palača i objekata koja su danas zaštitni znak grada – Dom hrvatskih branitelja, odnosno tadašnji Marine-Kasino, hotel Riviera, pulsko kazalište, Pokrajinski ženski licej – današnji Filozofski fakultet, tržnica, brojne vile i palače, kako u gradu, tako i predgrađu, željeznički kolodvor i željeznica, tramvajska mreža, Arsenal….A tu i ne spominjemo ogromni obrambeni prsten i luku, elektrifikaciju, dovođenje vode, vojarne, škole…
Bilo je to veliko gradilište koje je upošljavalo oko 14 tisuća građevinskih radnika, od kojih su oni najstručniji kamenoklesari dolazili sa sjevera Italije i južnog Tirola. Jer građevinari su tada morali imati posebna znanja kako bi mogli dati Puli onaj aristokratski i plemenitaški štih. Naime, u to je vrijeme u Puli živjelo oko 16 tisuća austrougarskih oficira i vojnika te plemića. A želja Austrije bila je stvoriti pravu carsku metropolu na moru.
U tome su skoro i uspjeli, ali ih je u novim planovima, točnije u njenom daljnjem rapidnom razvoju zaustavio Prvi svjetski rat u kojem je Austro-Ugarska bila na gubitničkoj strani, a Istra je nakon rata potpala pod Italiju. Zlatni sjaj gotovo se u potpunosti ugasio nakon Drugog svjetskog rata kada Pula bilježi novi ogromni val doseljavanja stanovništva s Balkana koje nije cijenilo niti poznavalo carsku ostavštinu, pa su primjerice u nekadašnjim plemenitaškim vilama imali svinjce, a u wc školjkama kiselili kupus. To je sudbina grada koja se ponavlja od odlaska Francuza 1813. godine kroz iznova nove migracije stanovništva.
– Pula je od 1890. do 1914. godine zabilježila svoj najveći uzlet i bila je jedna od najuzbudljivijih destinacija i gradova u koje se dolazi, i to iz čitave Europe. Nije bilo kraljevske obitelji i kraljevske glave koja nije došla u Pulu u tom periodu, govori nam ugledni povjesničar Andrej Bader koji se posebno bavi izučavanjem povijesti Pule u tom razdoblju. Baderu su posebni interesi upravo sitnice i ljudi iz tadašnjeg života grada koji je bio poprilično vibrantan, napisala je Barbara Ban za Hello Istria gdje pročitajte cijeli tekst.
