Reportaža iz Vižinade: 'Nadu u bolje sutra daju nam mlade obitelji'

0
Foto: Glas Koncila
Foto: Glas Koncila

"Srednjovjekovni gradić Vižinada nalazi se na sjeverozapadu Istre, a u statusu općine prema statistici zauzima površinu od 36 četvornih kilometara te po popisu ima oko 1100 stanovnika", piše u reportaži Glasa Koncila iz tog istarskog mjesta koju prenosimo u nastavku:

"Uz drevne kuće koje su isprepletene vilama ispod staroga gradića, Vižinadu rese vinogradi, maslinici, obrađeni vrtovi u kojima raštika u zimskom periodu svojim zelenilom uvodi u mediteranski ambijent. U crkvenoj ustrojbi Vižinada pripada Porečkoj i Pulskoj biskupiji, a župom sv. Jeronima upravlja župnik Leonardo Krakan, koji je rođen 1967. u Splitu. Bogoslovni studij pohađao je u Biskupijskom misijskom sjemeništu »Redemptoris Mater« u Puli za članove Neokatekumenskoga puta.

Zaređen je 1999., a u svećeničkoj je službi bio i u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji te u biskupiji Lezhe u Albaniji. Predstavljajući mjesto, župnik Krakan kaže: »To je doista pitom kraj, počevši od smještaja mjesta, njegove povijesti i posebne prirode. Zapravo sve živi u kontaktu s prirodom, ali sve živi i od prirode i njezinih darova. Posljednjih godina česte su dugotrajne jesenske i zimske kiše i magle, sve toplija ljeta, a snijeg je pao samo nekoliko puta posljednjih godina. Međutim marljivi ljudi te prirodne nepogode pretvaraju u pozitivne vrijednosti, koje znade prepoznati i turizam. Turistička je ponuda mjesta sve bogatija i nastoji se produljiti turistička sezona. Manifestacije poput biciklističke utrke ‘Parenzane’ u spomen nekadašnje uskotračne željeznice, izložbe slastica ‘Slatka Istra’ i susret čakavskih pjesnika ‘Verši na šterni’ postali su poznati diljem Hrvatske, ali i izvan nje.«

Opisujući župnu statistiku, župnik navodi da je prva pričest svake godine, i to početkom svibnja, te da njoj pristupaju učenici trećega razreda područne škole Vižinada, koji te školske godine postaju ministranti, a njihov se broj razlikuje iz godine u godinu. Tako se ove godine očekuje sedam prvopričesnika. Krizma je svake dvije godine i njoj pristupaju, nakon dvogodišnje pripreme, učenici sedmoga i osmoga razreda područne škole. U 2020. bit će osam krizmanika u župi. Župni vjeronauk i pripremu za primanje sakramenata uz župnika vodi vjeroučitelj Goran Drenjančević.

Mladi ostaju u župi

»Zbog blizine Poreča i sezonskoga zapošljavanja u turističkim objektima na Poreštini mladi ostaju na svojim ognjištima, a sve je veći broj i onih koji se doseljavaju. Šteta što su poslovi pretežno sezonski. No dio naših župljana svakodnevno odlazi na rad i u susjednu Italiju jer smo samo pedesetak kilometara udaljeni od Trsta, a jezik im nije nikakva zaprjeka u zapošljavanju«, kazao je župnik te nastavio prikazivati socijalnu sliku župljana: »Vižinada je udaljena 17 kilometara od Poreča i od mora pa je logično da se dio stanovništva zapošljava u turizmu, ali turistička infrastruktura sve više prodire i u našu župu, pa se tako iz godine u godinu povećava broj turističkih objekata, broj posjetitelja i broj noćenja. No Vižinadu karakterizira i orijentacija na poljoprivredu. Velik broj stanovnika, u novije vrijeme mladoga i obrazovanoga stanovništva, ostaje raditi na zemlji i vrijedni su župljani daleko poznati i nagrađivani vinogradari, vinari i maslinari. Pravac daljnjega razvoja mora biti uska povezanost poljoprivrede i turizma.«

No župnik Krakan navodi i da u župi postupno raste broj samačkih domaćinstava. Dio starijih župljana ostaje u svojim kućama, ali dio se opredjeljuje za domove za starije u okolici. Također, zamjetan je i broj neženja. »Ipak, nadu u bolje sutra daju nam mlade obitelji, bilo domaće bilo one koje su se doselile. Gaje vezu s Crkvom i siguran su zalog za bolje sutra. Mlađe obitelji vjerojatno bi se više naseljavale kad bi bili pogodniji uvjeti za kupnju nekretnina i građevinskih parcela, čije su cijene visoke zbog položaja mjesta u zaleđu turističkoga Poreča. Posljednjih nekoliko godina nastavlja se trend umiranja starije populacije i dio kuća se zatvara. No većinu njih netko ubrzo kupuje, obnavlja, gradi. Nažalost, većina takvih ulagača živi samo sezonski u Vižinadi i okolici ili te kuće iznajmljuje. Zapravo, poželjno bi bilo stalno naseljavanje, ali ekonomski je faktor presudan.«

Bogata pastoralna ponuda

Osvrćući se na pastoral u župi, župnik navodi prisutnost »klasične« sakramentalne pastoralne brige za vjernike. Značajke toga pastorala su mise zapovjednim blagdanima i nedjeljama, posebnim danima u godini kao što su kvatrene nedjelje i Tjedan oprosta uz blagdan Rođenja BDM, pobožnosti prvih petaka, križni put u korizmi, klanjanje pred Presvetim, molitva krunice, blagoslov svih obitelji župe u adventu, mise svakodnevno prema potrebama za pokojne. »Osim toga župa je otvorena i za djelovanje novih i drugih stvarnosti u Crkvi, pa u njoj djeluje i zajednica ‘Uskrsli Krist’. Dođu u župu i propovjednici kanosijanci koji djeluju u našoj biskupiji, održavale su se kateheze za mlade i odrasle koje su vodili neokatekumeni.«

U župi Vižinada djeluje pjevački zbor kojim ravna inženjer matematike i informatike Fulvio Circota. Dvadesetak pjevača redovito se sastaje jednom tjedno, a u siječnju zbor slavi 15. obljetnicu djelovanja. Pjevaju na hrvatskom i talijanskom jeziku. Molitvena zajednica »Uskrsli Krist« sastaje se jednom tjedno i okuplja desetak članova. Zajednicu vodi Marina Marcovich, rođena u obližnjim Markovićima, a nastanjena u Trstu. U župi se održavaju dva puta tjedno kateheze Neokatekumenskoga puta. Aktivno djeluje i župni Caritas.

Nedjeljom se slavi poldanja misa, i to u 11.30 sati u župnoj crkvi sv. Jeronima. Ranije se slavila i poslijepodnevna misa u grobljanskoj crkvi na Božjem polju, ali sada se u toj crkvi misi na kvatrene nedjelje, Veliku Gospu na vanjskom oltaru, Dušni dan, tjedan oprosta i za pogrebe. Na euharistijsko slavlje u obične nedjelje dolazi stotinjak, a za velike blagdane 150-ak osoba. Ljeti se smanjuje broj sudionika na misi. »Djeca se redovito krste. Prošle je godine bilo pet krštenja, a prijašnjih godina i više. Redovito se župljani pričešćuju i ispovijedaju. U Porečkom dekanatu posebno se organiziraju božićne i korizmene ispovijedi, kada je župljanima na raspolaganju više svećenika. Većina bolesnika proviđena je bolesničkim pomazanjem. Također, velik broj parova koji su zajedno živjeli vjenčali su se u crkvi. Sklapaju se brakovi u župi. Prošle godine bio je samo jedan, prijašnjih više. Ali se i mladići vjenčaju po drugim župama. Veći je broj udovica u našoj župi, ali rijetko se ponovno udaju.«

Aktivna župna vijeća

»Župna vijeća, pastoralno i ekonomsko, povremeno se sastaju, a članovi vrlo lako dogovaraju akcije ili pothvate u župi, bilo na materijalnom ili duhovnom polju. Župa bez mojih vrijednih suradnika bila bi poput tijela bez udova«, navodi župnik. »Potrebni su za odvijanje života u župi i vrlo rado pomažu, svatko u svom segmentu. Tako je za vjeronauk zadužen vjeroučitelj Drenjančević, župnim zborom ravna prof. Circota, za uređenje crkve zadužena je Slavica Fator sa suradnicama, službu sakristana obavlja Bruno Beaković, a za zvonjenje zaduženi su Kristijan Fadiga u Vižinadi i prof. Valter Baldaš na Božjem polju. Crkve su uvijek na vrijeme otvorene, očišćene, misno ruho ispeglano, liturgijski pribor i liturgijske knjige pripremljene i otvorene. Revni su i ministranti, ali i mlađi vjernici laici koji uhodanoj ekipi suradnika rado priskaču u pomoć.«

Što se tiče održavanja sakralnih objekata, jer ih je u župi više, župnik ističe: »Moj prethodnik Alojzije Baf revno je u više navrata od dolaska u župu 1979. obnovio sve sakralne objekte i u svima njima slave se liturgijska slavlja barem jednom godišnje. U crkve se i dalje ulaže, rade se manji zahvati, a vjernici se rado odazivaju na radne akcije, dobrovoljnim radom i materijalnim davanjima. Posljednja akcija bila je popravak oluka na župnoj crkvi u Vižinadi, a čeka nas obnova i popravak postaja križnoga puta prema Brdu sv. Tome. Župa uvijek može računati i na pomoć Općine Vižinada, a posebice Porečke i Pulske biskupije. Župa Vižinada gotovo da tvori jedinstvenu pastoralnu cjelinu s obližnjom župom sv. Vitala u Ritošinu Brigu. Stoljeće već župnici iz Vižinade ili njihovi kapelani upravljali su objema župama. Povezanost pojačava i činjenica da je većina te župe administrativno u općini Vižinada, a dio učenika pohađa i osmogodišnju područnu školu u Vižinadi. Župljani Ritošina Briga naši su dragi gosti, kao i mi njima. Župljani se druže, zajedno se uključuju u akcije, zajedno putuju, vesele se i tuguju. Dobra je suradnja i s drugim okolnim župama, posebice sa župom Kaštelir, čiji župljani redovito pješke hodočaste na Božje polje. Posljednjih se godina hodočašća organiziraju na razini Porečkoga dekanata ili biskupije, a ranije je hodočašća organizirao prof. Valter Baldaš za župljane Vižinade, Ritošina Briga i njihove prijatelje. Još i danas rado se prepričavaju iskustva, obraćenja i druženja s hodočašća u Padovu, Međugorje, Ludbreg, Sinj, Vepric, Mariju Bistricu, ali i nama dragi Svetvinčenat i Lanišće. Uz redovite nedjeljne mise, vjernici se rado okupljaju na poslijepodnevnim pobožnostima, posebice u svibnju i listopadu na molitvi krunice i na euharistijskom klanjaju, a u korizmi moli se križni put u crkvi i barem jednom godišnje uz drvene postaje prema Svetomu Tomi. Još uvijek održavaju se i pobožnosti prvoga petka. Župa se može pohvaliti i tjednom jubileja koji se održava početkom rujna na Božjemu polju, kada se svake večeri moli krunica, litanije i slavi misa prema privilegiju koji je vezan za tu nekadašnju franjevačku samostansku crkvu i priliku za dobivanje potpunoga oprosta. Procesije se održavaju za Tijelovo po Vižinadi i za Svetoga Marka na Božjem polju, kada se blagoslivlja zemlja, te za kvatrene nedjelje. Sve župne aktivnosti i rast u vjeri nemoguć je i nepotpun bez osobne i obiteljske molitve. Posebno je drago nedjeljom vidjeti roditelje koji s djecom dolaze u crkvu, zajedno s njima sjede, mole i pjevaju u crkvi. Takve obitelji pružaju nam nadu u bolje sutra«, navodi župnik.

Profesor, autor, zvonar…

Aktivni župljanin Valter Baldaš po struci je profesor povijesti i geografije, zaposlen na radnom mjestu nastavnika u osnovnoj i srednjoj školi. »Živim u Vižinadi i dugo sam godina uključen u život župe svetoga Jeronima«, navodi Baldaš. »Taj je angažman trebao trajati kratko vrijeme, dok se nekoga ne nađe. Zadužen sam za više zadaća, poput otvaranja i zatvaranja crkava, pripreme za liturgijska slavlja, zvonjenje, organizaciju hodočašća, pomoć vjeroučitelju oko ministranata, a posebno prilikom nečije smrti kada često treba organizirati ispraćaj pokojnika na mjesno groblje. Zato se veći dio mojih dužnosti odnosi na Božje polje, gdje se još ručno javlja za nečiju smrt, jer tada je zvuk tih naših zvona jedinstven, a na različite se načine javlja za smrt muškaraca, žena ili djece, te nadalje navečer i ujutro, bez obzira na vremenske (ne)prilike sve do završetka pogreba. U slobodno vrijeme bavim se proučavanjem zavičajne prošlosti, patrologije i čitanjem.« Aktivni župljanin Baldaš autor je više znanstvenih radova i nekoliko knjiga, a u rukopisu su materijali za prošlost mjesta i župe Vižinada. Na izdavačkim projektima surađuje s mjesnom biskupijom.

Tri župnika u 114 godina

Profesor Baldaš ističe da prema strukturi aktivnoga stanovništva dio populacije živi od poljoprivredne proizvodnje u mjestu, a dio je sezonski zaposlen u Poreču ili njegovoj okolici. »Iza nas su teške poslijeratne godine kada je većinsko talijansko stanovništvo otišlo iz Vižinade pa su ognjišta opustjela i kuće se zatvorile, a s razvojem turizma stanovništvo se počelo seliti prema mjestu rada, prema moru. Jedan je novinar sedamdesetih godina izjavio da je Vižinada od gradića postala selo. Danas je taj trend zaustavljen i Vižinada i njezina okolica postaje zanimljiva i za useljenike, a stanovništvo više ne napušta svoje domove, nego svakodnevno odlazi na posao i vraća se u svoj kraj. Otvoreni mentalitet stanovništva svakoga prihvaća.«

Govoreći o zanimljivostima vezanim uz Vižinadu, Baldaš ističe da su se uz povijesno i kulturno bogatstvo u Vižinadi vrlo rijetko mijenjali župnici. Jedna smo od rijetkih župa koja je u 114 godina promijenila samo tri župnika. Župom je od 1900. do 1950. upravljao Giovanni Cecco, od 1950. do 1979. župom je upravljao Josip Sinožić, a od 1979. do 2014. Alojzije Baf. Nakon toga župom su upravljali Geremia Massa, Vladimir Brizić te mons. Sergije Jelenić. Već petu godinu u župi služi župnik Krakan. Zanimljivo, u Vižinadi je rođena poznata balerina Carlotta Grisi, a Vižinada se spominje u romanu Julesa Verna »Matthias Standorf«. 

U župi djeluje mješoviti župni zbor koji vodi zborovođa Circota. »Rođen sam 1958. u Umagu. Radim u poduzeću ‘Valamar Riviera’ u sektoru informatike. U Vižinadi sam osnovao obitelj i ondje živim od 1981. Ljubav prema sakralnoj glazbi naslijedio sam od pokojnoga otca Domenica koji je neprekidno 50-ak godina bio orguljaš u župi Završje i uz njega sam već u ranoj dobi započeo svoje prve note na orguljama. Kasnije sam povremeno svirao u župi Završje dok se nisam preselio u Vižinadu. Župni zbor iz Vižinade formiran je 2005. na inicijativu tadašnjega župnika Bafa pod vodstvom profesora glazbe Davora Kovačevića iz Buja koji je vodio zbor i svirao sve do 2009. Od tada sam preuzeo vođenje zbora i sviranje. Zbor se sastoji od 19 članova pretežito zrelije dobi. Nažalost, osim nekoliko članova, ne možemo se pohvaliti mlađim naraštajem. Probe se u zimskom periodu održavaju češće, a ljeti rjeđe zbog sezonskoga karaktera zaposlenja većine članova. Kao temelj za repertoar služi nam crkvena pjesmarica ‘Tebe Boga hvalimo’ uz više pjesama za razne prigode i na talijanskom jeziku. Svake nedjelje barem jedna pjesma pjeva se na talijanskom jeziku. Zbor redovito sudjeluje na susretu zborova Porečke i Pulske biskupije. Tako je prošle godine u studenom nastupio u Vrsaru.«

Iz slavonske u istarsku ljepotu

Vjeroučitelj Goran Drenjančević završio je studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. »Došao sam iz Đakovačke Satnice, oženjen sam i otac djevojčice Marte«, navodi vjeroučitelj. »Nakon završetka studija i položenoga stručnoga ispita ‘bacio’ sam se u potragu za poslom. Budući da posla nije bilo, potragu sam proširio i na ostala zanimanja. Potraga me odvela na moj prvi posao, a to je bio sezonski posao animacije u Umagu, gdje mi se jako svidjelo. Prije puta u Umag uoči nove školske godine odlučio sam poslati životopise i molbe za posao sa svim mogućim papirima u sve biskupije na području Hrvatske. Po povratku sa sezone stizali su odgovori usmenim i pisanim putem kako su sva radna mjesta popunjena. Moj bi odgovor bio da se samo nadam jednomu pozitivnomu odgovoru. Nazvali su me iz Katehetskoga ureda Porečko-pulske biskupije i rekli mi da sam im potreban. Nakon odrađene zamjene u drugom polugodištu 2015. u Osnovnoj školi Poreč ponovno sam poslao zamolbe u sve biskupije i dobio poziv iz Dubrovnika i Poreča, a ja sam se odlučio za Istru. Put me doveo do župe Vižinada u čijoj područnoj školi i radim. Po dolasku u župu javio sam se župniku, dodijelio mi je dužnost čitača u župi, kao i vođenje ministranata i župnoga vjeronauka za prvopričesnike. Nakon određenoga vremena, kad smo se malo bolje upoznali, odlučio mi je povjeriti i župni vjeronauk krizmanicima.«

Ističe da je izvrsno prihvaćen u novoj sredini, a poticanjem dolaska djece na misu s njima su počeli dolaziti i njihovi roditelji. »Tako su djeca postala evangelizatori svojim roditeljima i svima ostalima. Ima prostora za napredak i ostvarenja kroz mnogo toga kao što su hodočašća, župne kateheze, crkveni zborovi i pokazivanje njihovih kvaliteta u natjecanjima. Tu su još i različiti oblici druženja, samo je uvijek potreban netko s karizmom i voljom tko će to sve ‘potegnuti’, poput našega župnika koji se trudi ovu divnu župu oplemeniti ne samo po svom veličanstvenom izgledu crkve kao zgrade, nego i Crkve kao zajednice vjernika«, svjedoči Drenjančević.

Od statistike do uređivanja

Član župnoga pjevačkoga zbora i zvonar u župi je Kristijan Fadiga koji ima 41 godinu, po struci je ekonomist. Kao precizni statističar ističe da župa sv. Jeronima u Vižinadi ima nešto manje od tisuću stanovnika. »Uglavnom su to katolici, manji broj je pravoslavaca.« Ekonomist Fadiga navodi da je trenutačno najstarija župljanka Kančeta Ferenac rođena 19. veljače 1924., a najstariji župljanin Feruro Fator rođen 14. prosinca 1925. Prema matičnim knjigama kojima župa raspolaže od 1935. najviše je krštenja bilo 1940. kad je kršteno 80 djece. Kasnije se taj broj smanjivao. Najviše sprovoda, čak 38, bilo je 1948. Posljednjih godina imamo 15-ak sprovoda godišnje, a broj krštenja raste. Tako je u 2018. bilo 10 sprovoda i 11 krštenja. To je ohrabrujuće za Vižinadu.

Slavica Fator rođena je i živi u Vrhu Ložićima, selu udaljenu tri kilometra od župne crkve. Brine se o uređenju sedam crkava koliko ih ima na području župe, a za svoj predan rad dobila je biskupijsko priznanje 2010. »Istodobno sam i u župnom pjevačkom zboru«, navodi aktivna župljanka Fator, koja je uključena i u Caritas. »U našoj župi ima ljudi koji žive od socijalne pomoći, ali uz pomoć susjeda i drugih župljana te drugih organizacija i ljudi dobre volje nastojimo im pomoći, pogotovo za vrijeme blagdana. To je mali znak pažnje, jednostavno da znaju da nisu zaboravljeni. Pojedinima je potrebna i riječ utjehe, pa je i to sastavni dio našega djelovanja. Naravno da se može uvijek više, pa tako i mi u Caritasu. Narod je solidaran, samo ih je važno potaknuti i onda sudjeluju u većem broju.« Nadalje ističe da župnu crkvu redovito čisti, ukrašuje, nabavlja cvijeće, održava oltarnike i ostalo ruho. »Naša je župna crkva dosta velika, pa za veće blagdane i svečanosti napravimo akcije jer imam puno kolegica koje mi u tome pomognu i po potrebi se uključe. I ostale crkve posebno uređujemo kad su u njima slavlja«, rekla je župljanka Fator.

U župi djeluje ministrantska skupina u kojoj je i Luka Milanović. Učenik je šestoga razreda, a ministrira od svoje sedme godine i kaže da mu je to posebna radost. »Volim pomagati pri oltaru, posebno kad se uključuju naši mlađi ministranti, njih podučavamo i pomažemo im«, svjedoči ministrant Milanović. »Zapravo, važno je naše zajedništvo i solidarnost. Tako se odgaja za potrebe onih kojima treba pomoć, a mi ministranti uključimo se u sve akcije koje su prikladne za našu dob.« U ministrantskoj je službi i David Dražetić koji ima devet godina, a prošle je jeseni počeo ministrirati. Živi s roditeljima i dvjema starijim sestrama, a u Vižinadu su se doselili kad je David imao dvije godine. Ističe da mu je lijepo biti ministrant jer tako bolje upoznaje svoju vjeru.", zaključuje novinar Vlado Čutura svoju reportažu u Glasu Koncila.

loading...

Posljednji komentari

Povezane vijesti

Najnovije vijesti

Istarski Forum

Za sudjelovanje u Istarskom Forumu potrebna je prijava ili registracija i izrada profila

Prijava ili Registracija korisničkog računa

POMOĆNI KONOBAR / ICA - ASSISTANT WAITER

Do: 20.06.2020.

POREČ-PARENZO, ISTARSKA ŽUPANIJA

LONDINER / BAGGAGE CARIER (M/Ž)

Do: 20.06.2020.

POREČ-PARENZO, ISTARSKA ŽUPANIJA

KONOBAR/ICA-ŠANKIST/ICA / WAITER-BARTENDER

Do: 20.06.2020.

POREČ-PARENZO, ISTARSKA ŽUPANIJA

ANIMATOR/ICA / ANIMATOR

Do: 20.06.2020.

POREČ-PARENZO, ISTARSKA ŽUPANIJA