'Uzimam meso samo od onih koji drže do deset krava ili svinja'
Zoran Kalčić jedan je od najomiljenijih mesara u Vrsaru. Iako radi samo ljeti, njegova je mesnica uvijek dobro posjećena jer nudi samo meso malih, istarskih proizvođača. Naročito su popularne istarske kobasice te drugi autohtoni proizvodi, među kojima je i maslinovo ulje s njegovih nasada.
„Dopra san butigu čim sam finija vojsku. To je bilo petega šestega devedeset i četrte. Prvi san bija u familiji koji je imao mesnicu. Otac mi je bija ribar, a mama delala u društvenoj butigi. Oni su mi pomogli financijski da se to realizira, tako da su mi dali prostor u obiteljskoj kući, jer je u ono vrijeme bilo puno teže naći prostor za rad. U ovon poslu san već dvadeset i šesto lito“, priča nam 46-godišnji Kalčić.
„Kad sam počinjao, bio je problem naći posao. Nije bilo kao danas, da ga moreš zajno naći. Počeo sam više zato da ne budem nezaposlen“, pojašnjava nam Kalčić, koji je inače i predsjednik porečkog Udruženja obrtnika, što je funkcija koju obavlja volonterski.
Kako je to voditi jednu malu butigu, tj. mesnicu u manjoj sredini, pitamo ga.
„Dobro je to, nije da mi biramo… Po zimi nimamo ča delat, jer je premalo prometa, a dobro je, jer imamo slobodnu zimu. Loše su ure koje kao obrtnici moramo odraditi. Po ljeti se radi puno više. Nije od ponedjeljka do petka, nego puno više, barem ja kao vlasnik to moram, moji radnici ne. Oni imaju svoju satnicu“, priča nam Kalčić i dodaje da zbog manje prehlade nikad ne ide bolovanje.
A kupci, kakvi su kupci?
„Vajka ima interesantnih ljudi. Ljudi koji su dragi i koji se vraćaju, to je satisfakcija. Zna bit i nezgodnih i neugodnih ljudi, ali to je rjeđe, ovisi od dana do dana“.
Brojni će mesari u Istri reći da su ih veliki trgovački centri, ako ne uništili, onda barem im otežali posao. Dijeli li njihovo mišljenje, pitamo ga.
„Prije, dok nije bilo trgovačkih centara, išlo je meso i sve od mesa. Ali, kad su došli trgovački centri, morao sam se specijalizirati, pa sam prešao samo na domaće meso, meso malih proizvođača, dakle ne ono s velikih farmi. Uzimam meso samo od onih šta imaju npr. pet ili deset krava ili svinja. I gledam da bude hrvatsko, domaće. Veliki centri su nas natjerali da se specijaliziramo“, ispričao nam je Zoran koji pored posla ima i obitelji i hobi. A hobi mu je zapravo na neki način i dio posla, pa tako spaja ugodno s korisnim.
„Imam neku zemlju od roditelja, pa sam 1999., da bi imao zimi neki posao, posadio ulike. Počelo je kao hobi, a sada imam 800 stabala. Pazim da ulje koje radim bude vrhunsko. Flaširam ga i stavljam etiketu. Većinu prodam kod sebe u butigi. Uz meso i ulje, u njoj prodajem i druge istrijanske proizvode malih proizvođača, ono šta se ne može naći u velikim centrima, dakle istarske kobasice, med, sir, vino, rakiju i svježe tartufe.“
Zoran ima suprugu Natašu, koja mu pomaže u poslu, te kći Ninu i sina Andreja. Vlasnik je obrta za trgovinu i ugostiteljstvo 'Kalčić'. Zimi zapošljava jednog radnika, koji mu asistira s ulikama, a ljeti još dva sezonca. (Kristian Stepčić Reisman)
