'Studirala sam u Trstu, ali sa željom da se vratim i pomognem zajednici'

Alenka Rovis (36) iz Rovinja radi u ljekarni Istarskih domova zdravlja u Rovinju, međutim puno je svestranija. Aktivistica je za prava životinja te predaje farmakologiju i kozmetologiju u školi, no ipak na prvom joj je mjestu humanost i predanost pacijentima i njihovoj dobrobiti.

„Studirala sam farmaciju u Trstu, u ali uvijek sa željom da se ovdje vratim te pokušam pomoći čitavoj zajednici. Odlučila sam se za to zanimanje prvenstveno kako bi pomogla ljudima i kako bi ih naučila da moraju preuzeti odgovornost za vlastito zdravlje. Tu smo kako bi im bili potpora“, odgovorila nam je Alenka na pitanje zašto se odlučila upravo za zanimanje farmaceutkinje.

*Rad s lijekovima je odgovoran, pretpostavljam da dijelite odgovornost s liječnikom opće medicine?
- To je točno. Slažem se s Vama, iako se to možda ne vidi izvana. Naravno, svatko se bavi svojom domenom i nitko ne može ulaziti u to, ali potrebno je također saslušati kolegu iz druge struke, kako bi, u konačnici, terapiji bila što uspješnija.
Ključna riječ je suradnja, kako s doktorima i specijalistima, tako i s pacijentima

*Kako teče Vaša suradnja s HZZO-om i veledrogerijama?
- Mogu Vam reći moja osobna iskustva iz prijašnjeg radnog odnosa. Inače sam po prirodi vrlo susretljiva, i ako naiđem na neke poteškoće ili nejasnoće, znam tražiti pomoć ili pojašnjenje. Tako da sam i s HZZO-om i s veledrogerijama imala,
po mom skromnom mišljenju, odličan odnos. Vrlo rijetko sam naišla na otpor, ali se i to uspješno riješilo. Opet se vraćam na onu suradnju te na moć razumijevanja sugovornika i sagledanja situacije s puno šire perspektive.

*Ima li nekih posebnosti u turističkim mjestima u apotekama tijekom sezone?
- Dakle, sezona nam općenito donosi puno više posla u cijeloj regiji, te opterećenja gradova na više razina, s čime se svi susrećemo. Što se tiče naše struke, strani državljani nam predstavljaju zahtjevniji posao, kako u birokratskom aspektu, tako i oko same komunikacije. Moramo doslovce biti spremni objašnjavati primjenu lijekova na više jezika, što je samo po sebi kompleksnije.

*Neka zanimljiva anegdota iz Vaše prakse? Koje su dobre a koje loše strane vašeg zanimanja?
- Ima ih nekoliko, ali neću nikad zaboraviti kad sam uspjela udomiti jednu mačku pacijentici koja mi i dan danas pokazuje slike naše male sretnice. Desilo se sve u jednom mahu; trebala sam poslikati macu kako bi objavila slike za udomljenje, no kad je pacijentica čula mijauk i pogledala me u čudu, automatski sam ju pitala da li bi udomila životinju. Kad su se pogledale, to je bila ljubav na prvi pogled i pacijentica nije otišla samo s lijekovima nego i s novim kućnim ljubimcem!
Kad bi trebala navesti dobre strane, tu bi svakako uvrstila zahvalnost koju nam pacijenti uzvrate kad se uvjere da smo na njihovoj strani.

A loših strana ili situacija ima uvijek, na bilo kojem radnom mjestu. Rad s ljudima je općenito vrlo zahtjevan i iscrpljujući, pogotovo kad su u pitanju zdravlje, život i smrt. Potrebno je imati puno strpljenja i razumijevanja prema našim sugovornicima, odnosno pacijentima, a to nije uvijek jednostavno.

* Imate li neki hobi i obitelj, kako provodite slobodno vrijeme?
-  Hobija imam puno, jer je znatiželja vrlo prisutna, ali se njima trenutno ne stignem baviti. Od sporta, plesa pa do učenja znakovnog jezika, volontiranja, situacija je šarolika. A ideja ima još i više! Slobodnog vremena nemam baš mnogo, s obzirom na to da radim i u školi i predajem dva predmeta, tako da se tada većinom usredotočim na pripremu nastave i ispravljanje domaćih zadaća. Moja obitelj su moje dvije posebne i udomljene mačke, za koje se volim brinuti u svakom
smislu. Vidjet ćemo tko će nam se sljedeći pridružiti. (Kristian Stepčić Reisman)