'Obožavam moje koze misice, a sir i skutu radim nakon zadaće'

Svaki dan kad završi škola nešto pojedem i odmah biciklom dođem u Rakalj baviti se svojim kozama, svojim blagom. Nije to težak posao za onoga tko ga voli. Ako radiš s ljubavlju, onda je sve lakše, priča Luka Lupetina (15) iz Krnice za 24sata iz kojeg prenosimo dio teksta.

Nakon 17 sati svakoga dana ovaj učenik prvog razreda Poljoprivredne srednje škole u Poreču odlazi svojim kozama. Ništa mu nije teško napraviti za svoje dvije mezimice, a one su mu ljubav i brigu vratile i time što su u rujnu postale Miss koze Istre i druga pratilja. Njegova Pina proglašena je najkozom, a malena šestomjesečna Ema na izboru je okrunjena titulom druge pratilje.

Prijatelji iz razreda su, priča nam dok obilazimo imanje, ponosni na njega i njegovu predanost kozama. Luka koze drži kod prijatelja Bepija, Josipa Percana, koji na svojem imanju ima i ovce, pa je njih dvojicu povezala ljubav prema životinjama.

- U životu se želim baviti samo kozama. Želim od toga moći živjeti, a ako nastavim raditi ovako predano, sigurno ću uspjeti. Moji roditelji nisu poljoprivrednici. Mama radi u bolnici, a tata u policiji. Ja sam tu ljubav naslijedio od none. Kad sam roditeljima rekao da želim koze, isprva im je bilo malo čudno. Prvi su mi uskočili nono i nona, koji su mi pomogli u svemu. Moje koze su najljepše i jako sam ponosan na njih. Kad su na izboru najkoze proglasili moju Pinu za misicu, srce mi je skoro stalo od sreće - prisjetio se Luka.

- Ja kozu namuzem tik-tak. Sir me naučio praviti barba jer on ima krave, a tu je i nona, koja je pomogla. Da bi sir na kraju imao malo više od kilograma, potrebno je oko 10 litara kozjeg mlijeka. Sakupim i po 30 litara mlijeka, koje držim u škrinji. Dan prije nego što ću raditi sir odledim mlijeko i stavim sve u veliki lonac. Zagrijavam sve do sobne temperature i potom se unutra stavlja sirenje. Treba zatim pustiti sat vremena da se sve zgusne kad se vraća na vatru, dodaje sol te se miješa. S vrha se potom skida sir i stavlja u kalupe i hladi - objašnjava mladi kozar.

Napominje nam da, kao i s čovjekom, s kozama treba malo porazgovarati, družiti se. - Čim dođem u Rakalj, one poznaju moj glas i počnu blejati, žele mi se javiti, dati mi do znanja da me čekaju cijeli dan. Divne su i puno ih volim. Osim školom i kozama, bavim se folklorom, s kojim često idem na putovanja, a aktivan sam i u DVD-u Marčana. Nemam još curu, ali ću je sigurno naći, za to nema brige - kaže nam samouvjereno.za 24sata.