'Moraš biti psiholog i svećenik, ali prije svega čovjek'

„U ranoj mladosti moji nonići su u meni prepoznali veliku empatiju i brigu za nemoćne. U to vrijeme su na selu uređenje i brigu oko pokojnika vodili članovi zajednice koji su to mogli ili znali. Ljudi koji su presvlačili, uređivali pokojnika, pomagali obiteljima organizirati sprovod, to su bili moji nonići u našem kraju. Već tada sam, s  njima, dobila osjećaj pijeteta prema umrlima, suosjećanje i diskreciju prema obiteljima“, priča nam Marija Šuran iz Tinjana, koja već niz godina vodi uspješnu cvjećarnu Gardenija i organizira sprovode. Sa suprugom je cvjećarnu otvorila 1994. u Tinjanu a četiri godine kasnije otvara i pogrebno poduzeće.

Na žalost, 2002. godine obitelj je potresla tragedija. Suprug pogiba u saobraćajnoj nesreći, te vođena mislima i brigom o obitelju i školovanju trojice sinova, Marija odlučuje usmjeriti poslovne aktivnosti u pogrebnu djelatnost kao primarnu preokupaciju i izvor prihoda. Što, dakle, odlikuje dobrog organizatora pogrebnih usluga?

„Vrlo sam kreativna osoba. Odlike dobrog organizatora pogrebnih usluga su po meni korektnost, točnost, diskrecija, itd. To nije posao, već misija gdje lete emocije, gdje su ožalošćeni u nekoj drugoj dimenziji. Moraš biti psiholog, svećenik, psihijatar i još mnogo toga, ali prije svega čovjek“, odgovara Marija.

Koliko je sprovoda u svojoj dugogodišnjoj karijeri organizirala, više ni sama ne može prebrojati. Zna da ih je bilo jako mnogo. Sjeća se onih najtragičnijih, koji su ujedno i emocionalno najteži. Onih kad se opraštamo od djeteta ili mlade osobe.

„Kaže se da u takvim situacijama svijet stane. No mi moramo biti tu i u tim trenucima, daš si snage, jer znaš da i to treba odraditi maksimalno korektno. A da je mučno, je...“

Kupuju li imućniji ljudi skuplje ljesove i pogrebnu opremu, ili ne postoji veza između materijalnog stanja obitelji pokojnika i cijene sprovoda, pitamo Mariju. „Moje me višegodišnje iskustvo naučilo da stvarno nema pravila“, odgovara nam.

Pogrebnik je netko tko se svakodnevno suočava s prolaznošću života. Većina 'običnih' ljudi u tim se trenucima zapita o vlastitom smislu na ovom svijetu, napravi rekapitulaciju vlastitog života, no kod pogrebnika to je istovremeno poslovni odnos. Kako se nosi s tim suprotnostima, pitamo Mariju.

„Ja sam profesionalac. Ljudi su ti koji me traže i ako sam još ovdje, držim da su klijenti zadovoljni mojim uslugama. Želim se zahvaliti svima koji su prepoznali naše kvalitete, ozbiljnost i profesionalnost, prepustili nam organizaciju sprovoda s potpunim povjerenjem, što su osjetili da to za nas nije samo posao“, odgovara, dodajući da su njenu uspjehu doprinijeli edukacija, obnova voznoga parka i pomoć roditelja, bez koje ne bi mogla biti toliko uspješna i ujedno ostvarena kao majka i poduzetnica.

„Moja obitelj bila je moj put i vodilja, moja snaga i moj zadatak. Sada je dvoje djece odškolovano, treći se još školuje. Oni su mi glavna potpora i pomoć, radni kolege i prijatelji u svakom trenutku. Mi smo obiteljska tvrtka i kao takvi prepoznatljivi smo na neki drugačiji način na tržištu.“ (Kristian Stepčić Reisman)