Britanija odlazi. Treba li i Hrvatska otići iz EU?
"To vam je nešto kao klimatska promjena. Zajedno smo u tome." Tim je riječima bivši grčki ministar financija, ekonomist i omiljena figura ljevičarskih panela Janis Varufakis zaključio izlaganje o Brexitu, koje se moglo pratiti na društvenim mrežama i TV gostovanjima. Dok mediji ovog vikenda izvještavaju o 'povijesnom proboju' i mogućnosti dogovornog Brexita, koji je britanski premijer Boris Johnson možda postigao s pregovaračima EU-a, korisno je podsjetiti na razloge tog geopolitičkog potresa.
Prema Varufakisu, dva su razloga za Brexit, od kojih niti jedan nema veze s EU-om. Prvi je neželjena podzaposlenost (underemployment) a koja nije isto što i nezaposlenost. Podzaposlenost je dakle zahvatila velike dijelove Britanije, a radilo se o cijeni koju je trebalo platiti zbog mjera štednje. Drugi je razlog, prema istom autoru, migracija, unutarnja i inozemna, a na koju su migranti navedeni protiv svoje volje.
"Ljudi sa sjevera Otoka ne dolaze u London zbog kazališnih predstava, baš kao ni Bugari u Britaniju zbog lijepog vremena, već zato što moraju. Na djelu je kriza europskog kapitalizma koja stvara najnižu razinu investicija u povijesti poslijeratnog razdoblja u Britaniji i Njemačkoj. Kamate su u Njemačkoj negativne, što znači da građani zapravo plaćaju vladi da bi im čuvala novac, a ni vlada ni privatni sektor ga ne upotrebljavaju za investicije", izjavio je Varufakis. Razlog za nisku kvalitetu radnih mjesta, socijalnog stambenog zbrinjavanja, obrazovanja i zdravstva po Varufakisu leži u najnižoj razini investicija od 1945. godine.
"Dakle, treba stvoriti uvjete da ljudi u malim mjestima u Engleskoj, Bugarskoj itd. mogu lijepo živjeti", zaključuje Varufakis, koji nikako nije za razdruživanje EU-a, već za drukčije odnose unutar Unije, pa zaključuje: "Radimo zajedno u EU-u protiv establishmenta EU-a."
Mogu li se dakle hrvatski problemi s manjkom radne snage, sporim sudovima, komunalnim sustavom podređenim monetizaciji javnih površina i dobara, ili pak šepavim zdravstvom promatrati odvojeno od 'klimatske promjene' koja je zapalila fitilj Brexita? Što je tu hrvatska specifičnost, a što refleksija europske krize? I može li se uopće stvar promatrati crno-bijelo, odnosno lokalni eurogubitnik odvajati od mjesnog europrofitera?
Osobno putujući po EU, nailazio sam na divne ljude, i želim vjerovati da se sve može riješiti u kružoku naprednih, odlučnih i prije svega pravednih, odnosno pravdoljubivih državljana EU. Ali, kao i u drugim sferama života, postoji granica koju se ne smije prijeći, a ako se to dogodi, vrijeme je da se kaže dosta. (Kristian Stepčić Reisman)
