'Ako želite upoznati neki grad, otiđite na njegovo groblje'
Netko je izjavio: „Ako želite znati nešto više o gradu u koji ste stigli, otiđite na groblje. Tamo je njegova povijest“. Groblja, odražavaju promjene kultura, odnosa prema pokapanju i mrtvima te duhovnih shvaćanja kroz vrijeme. U 2. i 3. stoljeću pojavljuju se kameni sarkofazi, koje je preuzelo i rano kršćanstvo. Kršćani su težili pokapanju što bliže grobnicama svetaca, pa tako nastaju groblja oko crkava izvan grada u kojima se nalaze.
Tijekom seobe naroda do stoljeća sedmog, u Istri su zabilježeni samo rijetki grobovi germanskih naroda kao Langobarda na Brešcu kraj Buzeta i Ostrogota u Puli. Najpoznatije starohrvatsko groblje je ono u Žminju, u kojem je pronađeno 227 grobova iz devetog i desetog stoljeća.
Od 13. do 17. stoljeća uobičajeno je pokapanje značajnijih osoba u crkvama i to ispod njihova poda, pa su grobovi označeni pločama, često reljefnim prikazom pokojnika i tekstom uokolo te oznakama obiteljskih grobova. Narod, puk se redovito pokapao u ograđenom prostoru izvan naselja, često oko grobljanske kapele kao što je to u Draguću, Humu, Svetlovreču, Svetvinčentu, Balama i drugdje u Istri. Groblja manjih mjesta i danas su na tradicionalnim starim lokacijama, a veći su gradovi zbog širenja urbanoga prostora mijenjali položaje groblja, neki i više puta. Današnja gradska groblja imaju spomenička obilježja zbog velikog broja umjetnički oblikovanih grobnica i grobnih ukrasa pogotovo Pula, Rovinj, Poreč, Buje a i Pazin. U Puli je Mornaričko groblje proglašeno kulturnim dobrom.
Groblja su u svakom kraju, fizički dokument o povijesti mjesta, migracijama stanovništva, starosjediocima i došljacima a i tijeku povijesno političkih promjena, koje se mogu pratiti u obliku nadgrobnog spomenika, jezičnim izmjenama epitafa i varijantama istih prezimena. Na teritoriju Austro Ugarske, koji je u 19. stoljeću obuhvaćao dio sjeverne Italije, Istre i šire dalje, prihvaćena je najčešća kombinacija sjevernjačkog i južnjačkog tipa groblja a to je prirodni park, monumentalno groblje sa mnoštvom skulptura i arhitekture. Groblja su ograđena zidovima sa naglašenim ulazom kao u Puli. Na većini gradskih groblja se nalazi centralna točka obilježena križem i spomenikom. Središnji križ.
Zašto groblja danas izazivaju takvu interes posjetitelja? Je li to preispitivanje vlastitih korijena? lokalne povijesti? Društvenih prilika? Možda neki gledaju stvarnost današnje jednake market proizvodnje grobova kao nešto primjereno našem vremenu i mogućnostima, ideologiji i vjerovanjima, onda je obilazak starih, napuštenih groblja, iz nekog romantičarskog kuta gledanja, zanimljiv, razumljiv. Kako objasniti sve veći interes za turistički obilazak poznatih europskih groblja, što je u nekim zemljama naglašeno izdavanjem knjiga odnosno vodiča o grobljima kao u Parizu 1821. , Londonu 1843. i Rimu 1865. godine. Postoji literatura i razne monografije o grobljima kao što mi u Istri radimo turističke mape „Enjoy Istra“ i „Istra Bike“ , a posebno je veliko mnoštvo internetskih adresa s obiljem podataka o grobljima i fotografijama pojedinih grobova diljem Europe. Rim, London i Pariz to koriste kao svoju dodatnu turističku ponudu razgledavanja ali i shvaćanja grada.
Groblja su osobne iskaznice svakog mjesta. Ona se masovno jednom godišnje obilaze zadnje dane listopada radi uređenja i posjeta početkom studenog. Prvog kada je blagdan Svih svetih, i drugog kada je Dušni dan. Katolička crkva Svi svete označava kao svetkovinu a u republici Hrvatskoj to je neradni dan. To je dan kada se moli za sve svete i blažene, bili oni poznati ili ne. Drugi dan studenog, Dušni dan je posvećen sjećanju isključivo na bliske preminule osobe. Tada groblja sjaje najvećim sjajem i održavaju se mise zadušnice. Za duše mrtvih, vjernici pale svijeće na grobovima kako bi one pronašle put u mraku ili kao znak sjećanja na preminule. 1.11.2019. je petak. (istragram.hr, R.M.)
