Recenzirali dva porečka restorana: 'Konobar je briljirao'
"Hrast je jedan od najstarijih restorana u Poreču. Postoji od 1971. godine, a ondje smo unatrag dvadesetak godina jeli četiri ili pet puta, s različitim dojmovima. Sjećamo se izvrsnih listova i škampa, ali pamtimo i jedno popodne prije par godina, kad je Hrast bio otvoren, ali u samom restoranu nije bilo baš nikoga, pa smo morali otići poslije petnaestak minuta potrage za osobljem", piše portal Plava kamenica u svojoj rubrici recenzija restorana. Prošlog su mjeseca recenzirali porečki restoran Hrast i restoran Ulixes. Najprije prenosimo recenziju Hrasta, a potom Ulixesa.
"Nekonzistentnost je i danas glavna Hrastova značajka. Sudeći prema meniju i prema nekim sastojcima poput svježih škampa, a osobito sudeći po prezentaciji, Hrast pokušava biti gastronomski bistro ili ambiciozni riblji restoran. Samo je kuhanje, međutim, u nekim segmentima jako diskutabilno.
Hrast želi biti lijep. Njegova terasa kraj mora, iznad plaže i šetnice koja vodi do Valamarovih hotela, zaista je lijepa i opuštajuća. Jela također izgledaju lijepo, veselo i slikovito. No, prezentacija je uglavnom puno bolja od kuhanja.
U couvertu koji se sastoji od riblje paštete omotane tikvicom, diska crne palente i par kapi aiolija, aioli je bio doslovno nesnošljivo prepun češnjaka, dok se palenta raspadala. Tartar od škampa i kozica imao je konzistenciju paštete, tako da svi dodatni, atraktivno aranžirani elementi poput crnog krekera i mariniranog ljubičastog luka, nisu mogli ispraviti temeljnu pogrešku u teksturi tartara.
Buzara od dondola bila je mnogo uspješnija, dok je škrpina al forno zaista izvrsna, s onim specifičnim nježno čvrstim mesom jakog ribljeg okusa. Međutim, krumpiri posluženi uz škrpinu ostali su djelomično sirovi, vjerojatno zato što su ih zaboravili skuhati, prije nego što su ih ispekli.
Maslinovo ulje od anonimnog proizvođača anonimno je i u okusu. Vinska karta prilično je dobra: pili smo Roxanichevu Malvazijicu i Sauvignon, i Kabolin Re Brut. Hrast se trudi i spada među civiliziranije restorane na Poreštini. Međutim, Hrastu nedostaju dublja znanja o gastronomiji, što je šteta", zaključuje Plava kamenica. Evo što kažu za Ulixes.
"Ulixesovim lijepim vrtom, u koji se ulazi kroz visoke bijele zavjese, dominira visoka maslina s divovskom krošnjom. Ulixesov interijer možda je još privlačniji: tri sobe u drevnoj kamenoj kući ukrašene su eklektično ali zabavno, skoro kao u steampunk stripu. Večerate između starih uniformi pomorskih kapetana, loših akvarela, golemih brodskih zvona i starinskih keramičkih tanjura.
Jednom davno, Ulixes se pokušavao baviti kreativnom kuhinjom (u čemu je bio prvi u Poreču ali, iskreno govoreći, ne baš osobito uvjerljiv). Današnji se Ulixes reklamira kao fine dining restoran, što je 20.000 nautičkih milja daleko od istine. Ulixes je naprosto jednostavni riblji restoran sa solidnom, premda ne posve vrhunskom svježom ribom.
U subotu navečer prvo smo naručili carpaccio od hobotnice i jako zanimljive srdele na španjolski, s rajčicama i maslinama, kojih je na tanjuru bilo točno dvostruko previše. Zatim smo u konkurenciji romba, škrpine i živog hlapa, koji je podsjećao na one škotske iz luksuznih supermarketa, izabrali ovećeg pagara.
Pagar je došao na stol perfektno pečen, čvrst i slastan, u društvu prženog kuhanog krumpira koji je bio okej, i prepržene blitve koja ipak nije briljirala. Zato je briljirao naš konobar, ozbiljan gospodin s naočalama, u kasnim srednjim godinama, koji je imao nenametljiv i pristojan odgovor na svako naše pitanje, i koji je upravo perfektno očistio ribu. A usput je na engleskom, talijanskom i njemačkom uveseljavao inozemne Ulixesove goste. Čovjek je kalibar za Esplanadu.
Vinska karta nije loša, s nešto Matoševića i Rožanića, premda nam nije jasno zašto ne drže Damjanićev bijeli Clemente, jedno od najboljih vina Poreštine. Ulixes je korektan riblji restoran s niskim cijenama. Kad smo dobili račun bilo nam je jasnije zašto četvero Talijana za stolom do našeg naručuju goleme plate riba i školjki, jednu za drugom. Dosta veliku večeru platili smo točno 803 kune. Poreču treba puno više restorana takvog profila", piše Plava kamenica.
