Dalmatinske partizane više štuju u Istri nego u njihovim gradovima
Povodom 74. obljetnice oslobođenja Labinštine predstavnici lokalne vlasti, Udruge antifašističkih boraca, Društva J.B Tito i udruga proizašlih iz Domovinskog rata položili su vijence na spomen obilježje palim borcima NOR-a u Vinežu te na spomeniku na groblju u Nedešćini posvećenom dalmatinskim partizanima poginulim u oslobađanju Labinštine.
Posljednji nacistički vojnik Labinštinu je napustio 28. travnja 1945. godine i taj se dan obilježava kao Dan oslobođenja Labinštine. Na te događaje kao i borbe koje su prethodile završnim operacijama oslobađanja podsjetio je Severino Franković, predsjednik Udruge antifašista Labinštine. Odao je počast svim poginulim pripadnicima partizanskog pokreta s Labinštine koji su stradali u borbama na Labinštini, onima koji su se borili u Gorskom Kotaru i Lici, te nevinim civilnim žrtvama, koje su tijekom rata stradale na Labinštini, najviše u selima Kunj i Barbići.
Severino Franković se zahvalio i sudionicima Domovinskog rata koji su obranili ono što je oslobođeno 1945. godine, ali i uputio oštru kritiku na sadašnje stanje u Hrvatskoj.
Kustos labinskog muzeja Vedran Kos govorio je o povijesnom kontekstu ovog događaja te iznio impozantan podatak da je na razne načine u oslobodilačkom pokretu na Labinštini sudjelovalo čak 7000 ljudi, od čega je njih oko 1300 poginulo.
Kos je podsjetio na doprinos Dalmatinaca u oslobađanju Labinštine te izrazio žaljenje što se njihove žrtve danas više obilježavaju na Labinštini i Istri nego u dalmatinskim gradovima u kojima su rođeni i iz kojih su otišli u partizane.
Glavičić: Istrani su i 1941. i 1991. bili na pravoj strani
Kritičan prema odnosu današnje Hrvatske prema antifašističkom pokretu bio je i gradonačelnik Labina Valter Glavičić. Izrazio je žaljenje da se u ovo doba godine u hrvatskoj javnosti više govori o tome treba li obilježavati događaje na Bleiburgu nego o oslobađanju Hrvatske i pobjedi nad fašizmom. Podsjetio je da je upravo s mjesta na kojem se sada nalaze, s Krvove place u Vinežu, 1921. godine krenuo prvi organizirani otpor fašizmu u Europi.
„Labinjani i Istrani su i 1941. i 1991. bili na pravoj strani. Stoga budimo i dalje svjetionik u ovoj tami u kojoj se trenutno nalazi Lijepa naša“, zaključio je Glavičić.
Na skupu je bio i Leopold Poldo Družeta, jedan od rijetkih preživjelih sudionika rata, koji je upravo 28. travnja proslavio svoj 90. rođendan. Moderatorica je bila Loredana Ružić Modrušan, a maestro Franko Ružić je na saksofonu izveo dvije prigodne skladbe: „Mažurano moja“ od Matka Brajše Rašana i poznatu ljevičarsku pjesmu „Bandiera rossa“. (Tekst i foto: Nenad Čakić)
