Sjećate li se ove ekipe? Došli su nakon Tuđmana
očno u ovo vrijeme prije 19 godina euforija se mogla rezati u zraku. Taman su završili parlamentarni izbori nakon kojih je na vlast došla koalicija šest stranaka, tzv. Račanova šestorka, autokratska HDZ-ova vlast je završila, narod, glasači bili su puni nade da će krenuti nabolje. I tako je u mnogočemu i bilo. Nakon 3. siječnja Hrvatska se otvorila svijetu, a koaliciji SDP-HSLS na čelu s Ivicom Račanom i Draženom Budišom te tzv. Porečkoj skupini HSS-HNS-IDS-LS, koju su vodili Zlatko Tomčić, Radimir Čačić, Ivan Jakovčić i Vlado Gotovac, ni danas nitko ne može uzeti velike zasluge za učinjeno u izvlačenju Hrvatske iz svojevrsne međunarodne izolacije, za započete reforme i za preobrazbu države u znatno moderniju i demokratskiju, piše komentatorica Večernjeg lista Petra Maretić Žonja.
No, nažalost, ta je Vlada od svog samog starta bila i vrlo heterogena pa joj je jedina zajednička točka i bilo izvlačenje Hrvatske iz izolacije i guranje prema Europi. – Slično je bilo i kod Vlade nacionalnog jedinstva koja je funkcionirala u trenutku dok je Hrvatska bila izložena ratu. Tako je i šestorka zapravo funkcionirala da pokaže da se cijela zemlja može naći oko jedinstvene ideje, orijentacije prema EU i jednog europskog dijaloga koji u vrijeme 90-ih ne samo da nije postojao nego nije bio moguć jer naš ideološki obrazac, što zbog rata, što zbog sukoba unutar političkih struktura nije davao mentalni, intelektualni prostor za razumijevanje onoga što nam Europa poručuje.
Fascinantno je koliko su Ivica Račan i Dražen Budiša svojim političkim iskustvom brzo uspjeli skrenuti Hrvatsku na put prema EU. Mi do trenutka smrti Franje Tuđmana usmjereni na rat i na Srbiju nismo ni primijetili da se svijet oko nas promijenio, da se Europa ujedinila. Šestorka je zato platforma trenutka, dala je svoj izuzetno važan doprinos, ali morala je pokleknuti. I šteta je što Račan nije imao volje i snage, vjerojatno i zdravlja, da još jednom pokuša sastaviti koaliciju koja će odraditi još četiri godine mandata. Možda bi Hrvatska znatnije napredovala i na unutrašnjem planu i možda bismo sada ipak bili u nešto boljem položaju – drži politički analitičar Ivan Rimac.
No to se nije dogodilo, a sve te stranke šestorke, unatoč svem tom doprinosu koji su dale i koji im se ne može osporiti, kao da su „izgorjele“ od te silne euforije. Jedan po jedan krivi potez, kriva odluka, nezgodne okolnosti, loši koalicijski partneri, gubitak lidera, raskoli... i doslovce su sve stranke šestorke, osim IDS-a, ili propale poput Liberalne stranke, koja je 2006. prestala postojati udruživanjem s HSLS-om koji danas jedva egzistira, i to zahvaljujući HDZ-u, ili su na dobrom putu da im se to dogodi kao što je slučaj s HNS-om, ili su potpuno rastrgane unutarstranačkim problemima kao što je slučaj sa SDP-om i HSS-om.
Prvi pravi problemi unutar stranaka počeli su još za vrijeme koalicijske Vlade, koja je na jednom kupu imala vrlo različite stranke koje je bilo teško uskladiti, odnosi su bili vrlo konfliktni, a svaka stranka iz šestorke nakon vlasti nastavila je muku mučiti sa svojom genezom problema. IDS, koji je Vladu šestorke prvi napustio, do danas je, čini se, najbolje prošao, odnosno i dalje je stranka bez ikakve konkurencije na svojem terenu i na koje god parlamentarne izbore izađe, nosi svojih dva posto i osvaja „svoja“ tri željena mandata. A čini se i da joj ni kriza vezana za Uljanik neće puno naštetiti, piše Večernji list.
