Obnovom podruma iz 1920. zaokružena vinska priča obitelji Baćac

Vinska priča obitelji Baćac iz Kukurini kraj Pićna potvrdila je pravilo da marljivost, strpljenje, tradicija i ljubav neizostavno donose rezultate. Sve to se, u godini  koja je na izmaku, posložilo ovoj obitelji, a Goranu koji je preuzeo obiteljski biznis,  ispunile su se dvije velike želje.

Prije dva mjeseca je sa suprugom Nikolinom dobio kćerkicu Tiu, a zadnjeg dana studenog otvorio je obnovljeni vinski podrum svoga pradjeda Antona, njegovu davnu želju kojom je htio zaokružiti vinsku priču obitelji Baćac.

„U starom podrumu smo imali vino do 2007. godine. Iduće godine na drugoj smo lokaciji izgradili novi podrum s modernim inox bačvama, gdje smo uredili i salu za degustacije, pa smo ovog bili zapustili. No, ovaj mi je podrum uvijek ostao neka tiha patnja da ga preuredim i restauriram i da u njemu držim drvene bačve, ali odmah nismo imali financijske mogućnosti. Iz godine u godinu, kako smo rasli, svaku smo kunu ulagali u kuću i oko kuće i konačno je ove godine na red došao i ovaj podrum“, kazao nam je Goran Baćac.

Sam ulazak u vinski podrum Baćac podsjeća na muzej vina kojeg je vrlo lijepo osmislila labinska kreativka Roberta Razzi sa svojom ekipom. Na fasadi zgrade vinskog podruma je tabela Vinery Baćac, a u holu podruma na zidu s jedne strane nalaze se fotografije četiri generacije obitelji Baćac: Anton Tone, Anton Tonin, Feručo i Goran. S druge strane na zidu vinska priča obitelji Baćac na čak pet jezika,  na tlu, u staklu prva bačva od barika iz 1920. godine, a na prednjem zidu hola veliki logo Vina z Kikurini.

„U podrumu imamo samo drvene bačve od barika, dio su francuske a dio hrvatske, i tu mislimo držati crna vina i pojedina bijela, ovisno o godini, te se nadamo da će to jednog dana postati velika vina“, s radošću kaže Goran.

Inače, vinska priča obitelji Baćac započela je davne 1891. godine rođenjem Antona Baćca koji je kao mlad zasadio svoj mali vinograd i u dobi od 29 godina dobio prvi urod grožđa i svojih 50 litara vina. Njegov sin Anton Baćac, kojeg svi znaju kao Tonin, rođen je 1928. godine. Danas se ovaj veoma vitalan devedesetogodišnjak sjeća kako je u 8. godini života u njihovom podrumu bilo već 2000 litara vina.

Sjećanja djeda Tonina

„Od malena sam pomagao ocu Antonu u njezi vinove loze te smo svake godine širili nasade, a vino se prodavalo i da bi dobrim dijelom hranilo obitelj. Tada se vino za prodaju razvozilo zaprežnim kolima s konjskom vučom iz Kukurini u Labin, Sv. Martini, Koromačno. Za tu je dionicu trebalo tri dana što se danas autom može prijeći u dva sata.  Bez obzira na sve nije se nikada odustajalo“,  prisjeća se barba Tonin.  

„Supruga Ana bila je stup obitelji i bez njezinog sudjelovanja u vinogradu i podrumu taj bi sav napor bilo sigurno teško izdržati“, ponosno o svojoj pokojnoj supruzi govori Tonin. Njemu i Ani se 1961. godine rodio sin Feručo, koji je zajedno s ocem nastavio tradiciju njegovanja vinove loze i proizvodnje vina.

„Vino proizvodimo na tradicionalan način u drvenim bačvama. Podrum sadrži oko 10 tisuća litara vina“, kaže Feručo, koji je sa suprugom Elvinom 1984. godine dobio sina Gorana, a tri godine kasnije i sina Nikolu.

I dok se Nikola posvetio glazbi i nekim drugim poslovima, Gorana su nakon elektro usmjerenja i namjere da studira na ekonomskom fakultetu djed i otac nagovorili da  upiše stručni studij vinarstva i vinogradarstva u Poreču. 

Goran nam priznaje da nakon prve godine studija nije bio baš zainteresiran za vinarstvo. Međutim na drugoj godini, u sklopu studijskog programa, dobiva bačvu od 100 litara i zadatak da proizvede svoje prvo vino. Tako se preko noći nezainteresiranost pretvorila u neopisivu i trajnu ljubav prema vinarstvu .

Otac i djed su mu 2000. godine ustupili 500 kg grožđa koje Goran, uz kontroliranu fermentaciju pazi i njeguje, te proizvodi svojih prvih 300 litara vina s kojim na Smotri vina središnje Istre odnosi srebrnu medalju.

2006. proizvodnju preuzima Goran

Kako sa svojim vinom postiže puno bolju cijenu od oca i djeda, godine 2006. preuzima kompletnu proizvodnju vina i proširuje vinograde.

Naravno, uz obitelj, u svemu tome veliku pomoć i podršku ima od supruge Nikoline što opet dokazuje da su supruge odigrale veliku pomoć i podršku u vinarstvu. Kako su čudni putevi Božji,  nije nerealno za očekivati da možda peta generacija koja će preuzeti obiteljski posao bude danas tek dvomjesečna Tia, koja će zasigurno čim prohoda pratiti svog oca Gorana u vinogradu.

Obitelj Baćac, dodajmo i to,  neprekidno ulaže u opremu, tehnologiju i znanje, što im 2013. godine donosi i prvu zlatnu medalju na festivalu Vinistra u Poreču. Nakon toga slijede nagrade, srebrne i zlatne medalje, brojna priznanja…

A priznanje su mu na dan otvorenja novog vinskog podruma odali i njegovi brojni prijatelji i poslovni partneri za koje je pripremio domjenak. Među gostima bio je i Dalibor Macan, načelnik Općine Svetvinčenat, koja od 2003. godine organizira uspješnu smotra mladog vina. Od 2005. na njoj redovno sudjeluje i Goran Baćac, a posljednje tri godine njegovo vino suvereno odnosi prvu nagradu. (Tekst: Eleonora Vlačić, foto: Nenad Čakić)