344 rockwool
Tomislav Debeljak:

'Bude li to potrebno, Brodosplit može dovršiti brodove iz Uljanika'

0
Tomislav Debeljak (foto: Jutarnji list)
Tomislav Debeljak (foto: Jutarnji list)

zvješće Hrvatske brodogradnje-Jadranbroda u kojem stoji da sredstva doprinosa Vlade RH programu restrukturiranja Brodosplita i 3. maja nisu namjenski trošena te da postoji mogućnost da bi Europska komisija mogla zatražiti povrat tih sredstava ili dijela tih sredstava, svakako ne zvuči dobro za sudbinu hrvatske brodogradnje, pogotovo nakon poznatih problema Uljanika. S druge strane, Ministarstvo financija je nakon provedenog proračunskog nadzora, koji je trajao 14 mjeseci, utvrdilo da u Brodosplitu nije bilo nenamjenskog trošenja sredstava državne potpore za restrukturiranje, donosi Novac.hr.

Zbog toga Tomislav Debeljak postavlja pitanje zašto to HBJ ponovno radi i s kojom svrhom kada je Ministarstvo financija nakon detaljnog 14-mjesečnog nadzora osporilo njihova izvješća i metodologiju. Dodaje kako im je to potpuno nejasno, odnosno ne bi željeli vjerovati da HBJ ima neku skrivenu namjeru, ali nažalost, kako kaže, nakon posljednjih izvješća ni u što više ne mogu biti sigurni.

Osim toga, Debeljak je u razgovoru jasno iskazao da je njegova spremnost za restrukturiranje Uljanika bila na stolu u ožujku ove godine kada je poslano pismo namjere te je bio siguran da bi ga proveo jednako uspješno kao i u Brodosplitu. Kao što je javnosti poznato, izbor Uprave i NO-a Uljanika bio je drugačiji i time je za DIV grupu, kako kaže, ta epizoda završena. To je također još jedan od povoda za razgovor s Tomislavom Debeljakom, predsjednikom Uprave Brodosplita.

Je li program restrukturiranja Uljanika, koji je upućen Europskoj komisiji, u ijednom dijelu sporan?

- Program restrukturiranja Uljanika nije bio javan, samo su u medije iscurili njegovi pojedini dijelovi. Prema njima se čini da ima dosta tih spornih momenata, ali s tim se moraju nositi njegovi autori i kreatori. Najgori efekt ‘spornih’ dijelova jest trošenje dragocjenog vremena jer ono radi svoje i situacija je svaki dan sve teža. Htio bih podsjetiti da je naš program restrukturiranja Brodosplita prihvaćen otprve, a od konzultanata EK ocijenjen je odličnim. Ipak, za donošenje odluke o prihvaćanju trebalo je proći osam mjeseci.

Zamjera vam se da niste imali dovoljno znanja o brodogradnji kada ste preuzeli Brodosplit. Nije li tako?

- Da, postavlja se pitanje kako to da je DIV grupi otprve prihvaćen program restrukturiranja, iako nismo imali iskustva u brodogradnji, a neki, koji su cijeli radni vijek proveli u branši, sad se jadaju kako nije realno očekivati da im plan restrukturiranja bude prihvaćen otprve. Moj je odgovor na to pitanje vrlo jednostavan. Mi smo pristupili izradi programa restrukturiranja vrlo odgovorno i s iskrenom željom da se bavimo prvenstveno brodogradnjom, ali i izvanbrodograđevnom proizvodnjom koliko nam bude nužna da možemo poslovati profitabilno.

Napominjem da pod izvanbrodograđevnom proizvodnjom mislim na proizvodnju i montažu metalnih konstrukcija i ostalih djelatnosti koje su bliske brodograđevnoj, metalskoj struci, a ne mešetarenjem nekretninama, turizmom i ostalim djelatnostima koje nemaju veze s našim core businessom. Mislim da je u tome razlika ili razlog što je naš program otprve prošao pred tijelima Europske komisije dok su drugi odbijeni. Odgovornost i iskrenost su sigurno važni, ali ne i presudni elementi kod izrade programa restrukturiranja.

Ne misli se na upravljanje, nego na djelatnost?

- Ako mislite na tehnologiju i tehniku gradnje brodova, pa mi smo znali da Brodosplit u svojim redovima ima vrlo jak know how, vrlo sposobne inženjere i radnike i na tom smo elementu i temeljili svoju odluku da krenemo u pothvat restrukturiranja. Donijeli smo način upravljanja cijelom grupom poduzeća koje je omogućilo da se to znanje, iskustvo i vještine oplemene tako da je konačni rezultat dobitak, a ne gubitak kao svih ranijih godina. Inače, u okvirima u kojima smo mogli, prije ulaska u Brodosplit jako smo se dobro pripremali.

Proučili smo sva potrebna pravila i ušli duboko u tu problematiku. Uz desetak naših vrhunskih stručnjaka i menadžera dodatno smo angažirali i vanjske stručnjake, odnosno neovisne konzultante iz Bruxellesa da nas prate tijekom procesa i savjetuju. U njima smo našli dodatni potrebni oslonac u području u kojem u Hrvatskoj nije bilo nikakvog iskustva ni znanja.

Je li Brodosplit završio proces restrukturiranja?

- Proces restrukturiranja Brodosplita je završen uspješno kako smo i planirali i ispunili smo sve potrebne uvjete. Onaj najvažniji jest da posljednje pune dvije godine Brodosplit grupa posluje s dobitkom bez ikakvih uračunatih državnih potpora. U ovoj godini nastavljamo tim putem, što pokazuju dobri rezultati za prvo polugodište. Iz tih se rezultata može zaključiti da je Brodosplit potpuno prihvatio strateške odrednice naše DIV grupe koja uvijek od osnutka posluje s dobitkom, a koji svake godine koristi za generiranje značajnog rasta.

Šira javnost možda nije dovoljno upućena u nužnost smanjenja kapaciteta. To je bila obveza?

- Naša je obveza u restrukturiranju bila smanjenje proizvodnih kapaciteta te uz to i ograničeni proizvodni output na razini godine. To je posljedica penaliziranja ranijih primitaka nedopuštenih potpora države, prije privatizacije, Brodosplitu, kojima se narušilo tržišno natjecanje. Zato su takve mjere obvezni dio postupka.

Vi ste na tom dijelu razvili izvanbrodograđevnu djelatnost?

- Izvanbrodograđevna djelatnost oduvijek postoji u Brodosplitu, a mi smo je znatno ojačali i u njoj ostavili velik trag u mnogim projektima velikih svjetskih korporacija, kao i u infrastrukturi za buduća stoljeća kao što je zaštita Venecije od plimnih poplava. Pod tom izvanbrodogradnjom podrazumijeva se proizvodnja ili građenje velikih čeličnih mega sekcija brodova ili elemenata mega postrojenja ili lučke i ostale infrastrukture, koje se zbog svoje veličine i načina transporta mogu raditi jedino u nekom od brodogradilišta.

Tu je bilo važno samo pitanje konkurentnosti, a mi smo to bili u mnogim projektima. Podsjetit ću da se u grupi Brodosplit nalaze tvornica brodskog namještaja po mjeri za kruzere i jahte, tvornica dizel motora, strojna obrada velikih i teških pozicija... Svi oni rade za tržište i pridonose uspješnosti grupe Brodosplit.

U određenim krugovima, a i u izvješćima zamjera vam se da niste namjenski trošili sredstva koja su bila doprinos Vlade programu restrukturiranja. Koliko je ukupno Vlada imala obvezu doprinosa restrukturiranja?

- Nažalost, očito da i danas, nakon toliko godina, postoje snage kojima nikako ne odgovara da Brodosplit bude uspješan zbog tko zna kakvih razloga. U posljednje sam vrijeme to počeo pripisivati famoznoj hobotnici koja sve radi da bi svoje pipke zadržala duboko u državnoj kasi. A mi im očito nikako ne odgovaramo. Brodosplit im je sistemska greška pa koriste svaku priliku da nam naškode.

Jer, kako drugačije objasniti motiv HBJ da, unatoč jasnom zaključku državnih institucija, konkretno Ministarstva financija, odnosno njegova Odjela za kontrolu namjenskog trošenja proračunskih sredstava koje je nakon nadzora u trajanju od 14 mjeseci utvrdilo da je u Brodosplitu sve u redu, ponovno piše takve zaključke. Njih onda Ured državne revizije mora uzeti u obzir i bez obzira na to što u očitovanju Ministarstva gospodarstva stoji da je proveden nadzor Ministarstva financija i da nije utvrđeno nikakvo nenamjensko trošenje, mi i dalje zbog njih moramo trošiti i vrijeme i novac kako bismo pojašnjavali to po ne znam više koji put.

Koliki je bio Vladin doprinos restrukturiranju?

- Vlada je imala obvezu u ukupnim troškovima restrukturiranja sudjelovati sa 60 posto. Iznosi koji ulaze u taj postotak počinju se zbrajati još od 1. ožujka 2006. godine na što se s naše strane nije niti moglo utjecati. Vladin doprinos nakon prodaje dionica Brodosplita bio je 1,503 milijarde kuna, i to samo kao posljedica gubitaka radnog kapitala od predaje naše ponude do sklapanja ugovora u trajanju tri godine.

S tim da je od tog iznosa država, kako bi financirala gubitke i radnike koji su bili na čekanju, potrošila oko 400 milijuna kuna. Dakle, Brodosplit je, nakon što smo ga mi preuzeli, dobio oko 1,1 milijardu kuna potpore. Napominjem da u našoj ponudi 2010. godine nismo tražili ni lipe dodatne potpore.

Zašto je onda Vlada odlučila sudjelovati u tom procesu s nešto više od 1,5 milijardi kuna kad to u ponudi 2010. godine niste tražili?

- Zato što su se promijenili početni uvjeti u te tri godine, do 2013., kada smo ušli u vlasništvo Brodosplita, odnosno situacija se dodatno pogoršala čak i za više od tog iznosa, ali u pregovorima nismo inzistirali na punom iznosu. U konačnici je Brodosplit primio manje jer Vlada tijekom 2014. i 2015. nije uplaćivala ta sredstva redovno pa je Brodosplit bio primoran koristiti faktoring, što ga je koštalo 30 milijuna kuna. Uz to, Ministarstvo gospodarstva pritisnulo nas je da Brodosplit odustane od ugovornih kamata prema Jadroplovu u iznosu od oko 20 milijuna kuna, koje je zapravo Ministarstvo bilo dužno Jadroplovu, a oni nama.

Zatim, država nas je ovršila za neplaćenu koncesijsku naknadu između 2011. i 2013., dakle prije privatizacije, u iznosu od 24 milijuna kuna, a bilo je dogovoreno da će država te ranije obveze prema sebi, sama podmiriti do ukupnog iznosa od 121 milijuna kuna. Za sve to imamo potvrdu Porezne uprave kao privitak ugovoru o prodaji dionica. Uz sve to, još smo zakinuti za desetke milijuna kuna kroz troškove i obveze koje nismo trebali imati, što nam je samo otežavalo put ka cilju.

Kažete da niste imali istu startnu poziciju u procesu restrukturiranja kao 3. maj?

- To je posebna priča. U trenutku privatizacije 3. maj je prema kapitalu i rezervama bio više od milijardu kuna u plusu, a Brodosplit 300 milijuna kuna u minusu. Osim toga, mi smo naslijedili ugovorene brodove koji su stvarali gubitak od 40 milijuna eura, što se i pokrilo iz dijela tog državnog doprinosa. Ukupno gledajući, pozicija Brodosplita u financijskom smislu u usporedbi s tadašnjim 3. majem bila je lošija za dvije milijarde kuna. Mislimo da je bilo i puno teže raditi promjene u Splitu, nego u Rijeci koja je donekle manje sklona otporu.

Možete li se sada usporediti?

- Ako računamo da će pozajmica Uljaniku od 523 milijuna kuna biti vraćena u 3. maj, onda smo u boljoj poziciji za nekoliko stotina milijuna kuna, što je malo vjerojatno s obzirom na to u kojem je stanju sam Uljanik. Vidimo da Uljanik ne želi ili, bolje reći, nema odakle vratiti, tada smo bolji za gotovo milijardu kuna. Gledajući razdoblje od posljednjih pet godina, mi smo radili bolje od 3. maja za oko tri milijarde kuna.

Što je još bilo nelogično u programu restrukturiranja?

- U programu restrukturiranja Brodosplita nije bilo ništa nelogično, nego su se okolnosti s vremenom, a počeo se primjenjivati tri godine nakon izrade, znatno promijenile. Odustali smo od ideje gradnje brodova za prijevoz rasutog tereta jer bi nas tada takva gradnja koštala značajnih gubitaka, te smo se okrenuli, što je, naravno, dopušteno i u samom programu naznačeno, alternativnim tržištima i kupcima kako bi se tijekom razdoblja restrukturiranja stvorili preduvjeti za normalno tržišno natjecanje.

Vjerujete li da bi vaš program restrukturiranja, da ste izabrani za strateškog partnera Uljanika, prihvatila Europska komisija?

- Uvjereni smo u to jer imamo iskustvo i rezultate koje u Hrvatskoj, nažalost, nitko nema. No, kako je taj postupak izbora strateškog partnera okončan još u ožujku ove godine, mi dalje u tom procesu ne sudjelujemo, osim kao promatrači, kao i svi drugi. Uvjeren sam da je hobotnica koju sam već spominjao i tu imala prste jer im nije prvi i najvažniji cilj bilo restrukturiranje Uljanika i pravilan put. Očito se išlo s nekim parcijalnim interesima koji su koristili situaciju u kojoj se Uljanik, nažalost, našao.

Kolika je ta hobotnica? Gdje su joj kraci i glava?

- Takvih hobotnica i njihovih dijelova imate u većini tvrtki u državnom vlasništvu. Gdje je privatno vlasništvo i privatni kapital, radi se na potpuno drugačiji način.

Ima li onda nade za Uljanik?

- Nade uvijek ima, samo je vjerojatnost uspjeha sve manja i manja. Sve opcije su jako skupe i bit će i jako bolne. Ne smijemo zaboraviti koji je i kakav sustav doveo Uljanik u ovakvo stanje i važno je da se to promijeni iz temelja kako bi neki novi Uljanik uopće imao šanse. Mijenjati nešto na papiru, a ustvari se držati čvrsto postojećeg sustava nema nikakvog smisla.

Možete li preciznije reći koliko će to koštati državu u slučaju da dođe do likvidacije Uljanika?

- S obzirom na to da imam samo javno dostupne podatke, temeljem njih smatram da bi to bi moglo koštati od 500 do 600 milijuna eura, ali to se može umanjiti prihodima brodova u gradnji i njihovom konačnom prodajom. Uz to, u scenariju likvidacije bit će otpisivana potraživanja od mnogih dionika poslovanja Uljanik grupe, što će njih koštati gubitaka jer su povezani efekti.

Ako ne dođe do likvidacije i dođe do ozdravljenja?

- Ako dođe do ozdravljenja, što podrazumijeva da će Vlada uložiti u restrukturiranje, vjerujem da trošak ne bi trebao biti veći od toga jer će se dovršiti brodovi i nastaviti poslovanje. Država bi morala uložiti tada samo s ciljem da brodogradilište ubuduće posluje održivo jer ako se to ne uspije, onda se trošak udvostručuje i tada nije ništa napravila. To bi onda bila ponovljena priča koju smo čuli prije 20 godina: Evo, sada je Vlada dala novac i više neće. A onda je morala ponovno dati još i više jer nije riješila problem.

Koliko je izgledno da Uljanik prođe sličan proces restrukturiranja kao i Brodosplit?

- Pa, izgledno je ako onaj tko upravlja i nadzire poslovanje Uljanika izabere strateškog partnera ili, kako ga ja volim zvati, vlasnika-ulagača koji će to htjeti i znati.

I u Puli i u Rijeci?

- Da. I u Puli i u Rijeci. Postoje modeli kako se to može napraviti i da se vrati izgubljeni novac i nadoknadi izgubljeno vrijeme. Postoje teoretske šanse da se Uljanik grupa spasi, ali kako sam rekao, sve je to teže i skuplje sa svakim novim izgubljenim danom.

Zašto ne ponudite vaše usluge, recimo, Vladi? U Vladi tvrde da žele naći rješenje.

- Već smo spominjali da je proces izbora strateškog partnera završen u ožujku 2018. i za nas je taj postupak završen. Ako nekome treba pomoć, zna gdje nas može naći. Nama bi bilo jako važno da opstanu tri velika brodogradilišta u Hrvatskoj. Jer, samo će u tom slučaju, eventualno s dva, brodogradnja kod nas ostati strateška djelatnost.

Jeste li razgovarali s nekim od njih?

- Mi smo aktivni dionici poslovnog života u Hrvatskoj i naravno da se ta tema u posljednje vrijeme često koristi u razgovorima. Koristimo prenijeti naša razmišljanja i savjete onima koji ih znaju iskoristiti za dobrobit cijelog postupka.

Znači, manja bi šteta nastala kada bi se dovršili brodovi u Uljaniku, nego kada bi se sve to ugasilo?

- Naravno, štetu koja je nastala treba smanjiti na najmanju moguću mjeru. Sve te mjere koštaju i inicijalno traže sredstva, no moguće je vratiti dobar dio onoga što se sada čini potpuno izgubljeno. Ako ipak u Uljaniku dođe do najgoreg scenarija, brodovi se mogu završiti i drugdje.

Možete li ih vi dovršiti?

- Mi se ne guramo, imamo svoje planove i poslove o kojima moramo voditi računa. Nitko nas to nije niti pitao, no ako se to dogodi, spremni smo razmotriti tu mogućnost i svakako pomoći. Smatramo to i nekom vrstom svoje dužnosti, ali nikako ne na štetu za svoje tvrtke i svoje radnike. Uvjeren se da Vlada želi spasiti brodogradnju i radna mjesta i da će uspjeti naći pravi način.

Imate li sada problema sa sindikatima i radnicima?

- Nemamo nikakvih problema. Mislim da smo u Brodosplitu dosegli ono ozračje koje vlada i u ostatku DIV Grupe. DIV je obiteljska tvrtka u kojoj se nastojalo obiteljsku atmosferu prenijeti i u radne procese i odnos prema kolegama.

U kojim biste opcijama napustili gradnju brodova? Mislite li napustiti brodogradnju?

- Ne mislimo, niti to namjeravamo. U slučaju nekakvih tehnološki naprednih i najnovijih izuma mi bismo to možda i napravili, ali ne namjeravamo napustiti gradnju brodova u Brodosplitu. Kada se ne bude isplatilo graditi brodove za tržište, gradit ćemo vlastitu flotu, odnosno gradit ćemo ih za sebe. Kada bude dobro vrijeme, gradit ćemo ih za druge.

Dolazi li sada to dobro vrijeme?

- Sada je bolja situacija na tržištu, tako da smo smanjili gradnju brodova za svoju flotu i povećavamo gradnju za druge.

Ide i nova regulativa za putničke brodove. Što to znači za vas?

- Tako je, dolazi nova regulativa koja se odnosi na kruzere pa će svi ugovori koji se potpišu do kraja 2019. godine biti povoljniji za oko deset posto. To će, jasno, rezultirati ugovaranjem gradnje novih brodova i za nas. Mi možemo utrostručiti proizvodnju s obzirom na kapacitet koji imamo.

Zašto je niste povećali?

- Zato što nemamo dovoljan broj stručnjaka i stručnih radnika. Znači, ne možemo se preko noći utrostručiti, ali možemo postupno rasti za oko 20 posto. Bilo bi neozbiljno da se potencijal koji ima riječki bazen ugasi i da ljudi odatle odu. Nadamo se da Vlada to neće dopustiti.

Što imate u knjizi narudžbi?

- Imamo optimalnu knjigu narudžbi koja nam osigurava zaposlenost do 2021. godine. Naravno, vodimo računa da ne napravimo pogrešku kakvu je napravio Uljanik, da se preugovorimo. Vjerujemo da ćemo od sada do kraja 2019. godine ugovoriti barem tri veća kruzera, a vrlo izgledno čak šest većih kruzera, pojedinačne vrijednosti od po 100 milijuna eura. Imamo pisma namjere i opcijske ponude za pet takvih brodova.

Počeli ste suradnju s brodogradilištem Fincantieri. Dokad je popunjena njihova knjiga narudžbi?

- Popunjeni su do 2026. godine. Europska se brodogradnja i temelji na tri velika brodogradilišta koja rade kruzere. To su Fincantieri, Meyer Werft iz Njemačke te STX iz Francuske koji je također u vlasništvu Fincantierija. Ne znam koliko im je pametno ugovarati brodove do 2026. godine, s obzirom na moguće poremećaje, ali to zasad ide vrlo stabilno. Mi surađujemo s Fincantierijem i ugovaramo gradnje dijelova kruzera, što po satima i složenosti odgovara gradnji jednog broda, odnosno kruzera koji mi možemo raditi. Oni rade goleme kruzere.

Kako komentirate tablice da je Hrvatska druga u Europi što se tiče brodogradnje?

- To su izvješća HB Jadranbroda koja nemaju veze s realnošću. Ne mogu reći da su netočna, jer se temelje na nosivosti broda, ali da je Rumunjska prva, a Hrvatska druga u brodogradnji je smiješno. Nakon toliko godina i nagomilanih gubitaka oni rade sliku u kojoj bi netko mogao pomisliti da Njemačka ili Italija imaju lošiju brodogradnju od naše. Brod ima više jedinica mjere. Jedna od njih je nosivost broda.

Dakle, kruzer nema nosivost jer nosi ljude koji su lagani, a brodogradilište koje radi tanker ima stotinu puta veću nosivost nego što ga ima ono koje radi kruzer. I sada netko to uspoređuje. Onda dobijemo sliku kako su rumunjska ili hrvatska brodogradnja velike. A cilj je, ponavljamo, napraviti brodogradnju održivom.

Može li hrvatska brodogradnja biti održiva?

- Može. Brodosplit je najbolji primjer. Očito smo mi bili ‘greška’ u tom sustavu, a sada tvrdim da ćemo biti ponos Hrvatske.

Koliko je izgledno da Fincantieri bude strateški partner 3. maja?

- Teško mi je reći, ali znam da su oni prezaposleni i teško da bi našli slobodne ljude za restrukturiranje nekoga tko je u problemima. Oni traže nekoga tko će ih rasteretiti, a ne opteretiti, rekao je Debeljak za Novac.hr.

Posljednji komentari

Povezane vijesti

Najnovije vijesti

Istarski Forum

Za sudjelovanje u Istarskom Forumu potrebna je prijava ili registracija i izrada profila

Prijava ili Registracija korisničkog računa