gladijator damira strugara

Dani optimizma, slave i Uljanikove propasti

0
Dodjela nagrade Istriana 2016 Uljaniku; na slici Valter Flego, Gianni Rossanda i Boris Miletić
Dodjela nagrade Istriana 2016 Uljaniku; na slici Valter Flego, Gianni Rossanda i Boris Miletić

Priča počinje nekoliko godina nakon privatizacije. Godine su prošle pune muka, sad na feštu veselo idemo. Anno domini 2016. Praznik u hotelu „Histria“ u Puli. Dodjela spektakularne nagrade „Istriana“ brodogradilištu Uljanik. Nasmiješena lica gradonačelnika Pule Borisa Miletića, direktora Uprave „Uljanika“ Giannija Rossande i istarskog župana Valtera Flege.

„Kandidate za nagradu predlaže posebno Povjerenstvo kojeg čine čelni ljudi istarskog gospodarstva, zdravstva, kulture, znanosti i obrazovanja, glazbe i sporta na čijem je čelu istarski župan Valter Flego!", prisjeća se dana optimizma novinar državne agencije HINA i glavni organizator ove akcije Daniele Sponza.

„Posebna Istriana je 2016. godine dodijeljena Uljaniku u povodu 160. obljetnice postojanja pulskog brodogradilišta, a ne zbog rezultata poslovanja u 2016. godini, što je bitna razlika. Uljanik je naime zaštitni znak, kako Istre tako i Pule i posljednja financijska kriza ne može umanjiti rezultate ovog pulskog brodogradilišta u 160 godina postojanja!“, lucidno objašnjava zbrku oko ove nagrade i priče koja se u medijima povela oko nje, novinar, radijski voditelj i povremeni spretni estradni menadžer i organizator. A za kojeg se u Puli govori da je jako blizak stranki na vlasti, te je stoga i dobio priliku organizirati i rukovoditi dodjelom ove vrlo cijenjene nagrade u istarskoj županiji.

Bajka o metalnoj Pepeljugi

No niti dvije godine kasnije, bajka se istopila poput mjehurića sapunice! Gore spomenuta vesela trojka pretvorila se u miševe, a brodovi u „Uljaniku“  u obične tikve, kao bijeli konji i zlatna kočija u bajci „Pepeljuga“. Onemoćalo brodogradilište „Uljanik“ postalo je siromašno i opustošeno i jadno kao poznata Diznijeva junakinja iz bajke. Svečana raskošna haljina najednom se preko noći pretvorila u dronjke pohabanog radničkog plavog kombinezona.

„Uporno sam posljednje dvije godine tupio gradonačelniku Pule Borisu Miletiću i županu Valteru Flegi što se događa u Uljaniku. Izvještavao sam ih o lošoj situaciji koja prijeti katastrofom! Ništa mi nisu vjerovali, jer ja sam samo radnik, koji nema baš velike škole i pričam napamet bedastoće! Vjerovali su isključivo Upravi i sada se vidi tko je, nažalost, bio u pravu!“, govori nam ojađeno vijećnik u Skupštini Istarske županije, inače dugogodišnji zaposlenik brodogradilišta Uljanik.

„Uostalom svi su oni znali zapravo što se događa u škveru, ali su dozvolili da ih Uprava farba. Tako da su velike fešte održavane zajedno s tom i takvom Upravom u muzeju „Svetih srca“ prilikom raskošnih domjenaka za Dan Grada Pule ili uoči Božićno-novogodišnjih blagdana. Dakako svi su na tim proslavama bili prisutni, a pogotovo pulski čelnici i vođe IDS-a, SDP-a i HDZ-a. I 2014. i 2015. i 2016. i 2017. godine. Sad kada je vrag došao po svoje i na naplatu, političari govore da su od Uprave Uljanika prevareni!“, govori nam dobri i pošteni radnik Uljanika, koji ovih dana priprema odstupnicu i otkaz političkog ugovora sa strankom koja dominantno već godinama vlada Pulom i Istrom.

Što se zapravo događalo?

O pravim uzrocima i posljedicama posrnuća brodograditeljskog giganta, ovih je dana ispisano na stotine tekstova i emitirano na desetine radijskih i televizijskih izvještaja. Dakako, svi su sada jako pametni i svi su odjednom postali vrhunski stručnjaci za brodogradnju. Svašta je tu bilo rečeno i objavljeno. Od razuma i osjećaja, pa do ponosa i predrasuda. Govorilo se da su krivi Uprava i politika, no da ni Sindikati i radnici ne mogu izbjeći svoj dio odgovornosti za stanje brodogradilišta..

Štrajk koji se prelijevao ulicama Pule, pokazao  je da se i na jugu uvijek mirnog istarskog poluotoka može „dogoditi narod“. Iako poveden stihijski, bez ikakvog konkretnog plana i cilja, štrajk je odradio svoje i radnici su iskamčili svoje pošteno zarađene plaće. Sada su mirni iduća dva mjeseca i njihova je revolucionarna oštrica otupljena.

Na scenu sad stupaju političari da na svojim jeftinim populističkim nastupima, međusobno optužujući jedni druge, pokušavaju ubrati neke političke poene. Što će dalje biti u budućnosti s brodogradilištem, u ovom trenutku nitko živ ne zna! Kao što nitko živ ne zna, što će recimo biti ako se na predstojećoj Skupštini društva „Uljanik Grupe“ smijeni svih 14 kompromitiranih direktora i izabere novi Nadzorni odbor. Tko će te ljude zamijeniti? Imamo li mi uopće 14 vrsnih stručnjaka brodogradnje koji će diva na koljenima uspraviti i povesti u svjetlu brodograditeljsku budućnost? Osobno čisto sumnjam, ali nadam se da griješim. Uostalom, sada je nastao predah, a sudbina nekad jednog od najvećih brodogradilišta na svijetu, predana je u ruke briselskim birokratima, koji će parafom dokumenta o restrukturiranju odrediti „Uljanikovu“ brodograditeljsku budućnost.

Prva politička žrtva Ivan Nino Jakovčić

„Uljanik“ je trenutno sam, jadan, tužan pritisnut obavezama i dugovima od nekoliko stotina milijuna eura, s neizvjesnom ekonomskom perspektivom. U toj igri oko budućnosti škvera i radnika koji u njemu rade i tim radom prehranjuju svoje obitelji i dalje kao Damoklov mač nad glavom visi priča o nastavku brodogradnje ili o pretvaranju dijela škvera u mega marinu i remontnu radionicu i servis. Spominju se i velike istrage organa gonjenja i utvrđivanje kaznene odgovornosti.

U toj igri mačke i miša, te lavova i „krivolovaca“ u džungli, pala je i prva velika politička žrtva. Zbog sukoba interesa i petogodišnjeg sjedenja u Nadzornom odboru firme čiji je vlasnik kontroverzni tajkun Danko Končar, a koji se pojavio kao potencijalni strateški partner i vanzemaljski spasitelj „Uljanika“, političku je karijeru, barem se tako zasad čini, okončao Ivan Jakovčić.

Naš domaći dobri i pošteni Istrijan – Nino Jakovčić – najavio je da odustaje od izbora za europskog parlamentarca u svibnju iduće godine. Razočaran svime što se dešavalo oko „Uljanika“, njega i Končara, navodno je izjavio: „Milosti ne tražim, niti bih vam je dao!“

Što je ovom rečenicom detronizirani kralj istarske politike zapravo mislio, nije sasvim jasno ni zapovjednicima njegove vjerne stranačke vojske! Nama preostaje samo da čekamo što će nam svjetla budućnost u cijeloj ovoj tužnoj priči donijeti. Svakako više gorkog pelina, nego čaša meda. (Damir Strugar)

Posljednji komentari

Povezane vijesti

Najnovije vijesti

Istarski Forum

Za sudjelovanje u Istarskom Forumu potrebna je prijava ili registracija i izrada profila

Prijava ili Registracija korisničkog računa