Istrijani plaćaju da bi se Dalmatinci kroz tunel vozili besplatno
„Najgore je iste ljude u istim situacijama tretirati različito“, kaže jedna (narodna?) poslovica. Drago mi je što mještani južne Dalmacije prolaze lišo i više ne moraju izdvajati 20 kuna za vožnju tunelom kroz Biokovo, ali nemoguće je ne postaviti pitanje po čemu se Tunel sv. Ilija, koji je u smislu naplate cestarine besplatan, razlikuje od Tunela Učka, kojeg Istrani, po mom skromnom mišljenju, izdašno plaćaju?
Naime, dalmatinski argument da sezonci i poduzetnici, naročito prijevoznici, puno troše na tunelu, mogao bi se uz manja odstupanja primijeniti i na Istrane, koji praktički sve veze s ostatkom Hrvatske ostvaruju preko tog starog, no lijepo uređenog tunela. Činjenica da je Istra, za razliku od dalmatinskog zaleđa, jedna od najrazvijenijih regija ne bi trebala biti presudna, jer Istri to sigurno nitko nije poklonio. Radi se napretku stečenom uz rad i vlastita odricanja. Na koncu, tuneli su čak i približno jednake duljine – Učka ima oko 5 kilometara, a sv. Ilija 4,3.
Inače, Vlada je odluku o prestanku naplate cestarine kroz Tunel Sveti Ilija koji spaja Dalmatinsku zagoru i obalu donijela na sjednici sredinom prosinca.
"Odluka o naplati cestarine za uporabu Tunela sveti Ilija (na državnoj cesti DC 532), donesena je u svrhu osiguravanja financijskih sredstava održavanja samog tunela, kao i povrata troškova nastalih njegovom izgradnjom, budući da je izgradnja Tunela sveti Ilija financirana najvećim dijelom iz kredita“, pisalo je u objašnjenju Vlade.
„Uzimajući u obzir teške gospodarske prilike stanovništva tog područja, Splitsko-dalmatinska županija je predložila ukidanje cestarine na korištenje Tunela sveti Ilija, prvenstveno da bi se lokalnom stanovništvu olakšalo kretanje, te samim tim potaknula njihova gospodarska djelatnost, što bi doprinijelo i demografskom oporavku područja Imotske krajine“, obrazložili su, uz napomenu da će upravljanje i održavanje preuzeti Hrvatske ceste.
Samim time, Vlada je trošak održavanja tunela s onih koji ga koriste prebacila na leđa svih koji kupuju gorivo. Naime, prije nešto manje od 20 godina, izmjenama zakona državni proračun prestao je biti glavni izvor financiranja Hrvatskih cesta, već se one financiraju iz cijene prodane litre goriva. A među kupcima su, zna se, i Istrani. Ispada dakle da gotovo besplatan prolaz kroz Tunel sv. Ilija (treba priznati da nešto plate i sami Dalmatinci kroz cijenu goriva) Dalmatincima i njihovim gostima omogućavaju i Istrani, koji ga zacijelo marginalno koriste, a pritom još plaćaju i tunelarinu za Učku!
Jesu li dakle, Istrani bili naivni kada su desetljećima unazad iz tzv. samodoprinosa gradili tunel Učka? Ili je država pogriješila kada je dopustila davanje tako važnog prometnog objekta na upravljanje privatnoj tvrtki? Kako sad objasniti uzroke treniranja tržišne slobode na Istranima, odnosno državne intervencije na dalmatinskom zaleđu? (Kristian Stepčić Reisman)
