Nađi ženu ili plati kaznu
Uoči svakih izbora, osim jagme za glasovima, odvija se još jedna potjera, i to za kandidatkinjama na izbornim listama. Ove je godine situacija to ozbiljnija, budući da su predviđene sankcije, odnosno visoke kazne za one koji nemaju dovoljan udio žena na listama.
Za izbornu listu za gradsko vijeće ili županijsku skupštinu, na kojoj nema barem 40 posto žena, predviđena je kazna od 40 tisuća kuna, dok za općinsku listu ona iznosi 20 tisuća. Za izborne liste za zastupnike u Saboru ili EU parlamentu kazna iznosi 50 tisuća. Uzme li se u obzir činjenica da pojedine stranke teško pune izborne liste na lokalnim izborima i bez te kvote, odnosno da entuzijazam za izbornu aktivnost u svekolikom pučanstvu nije na najvišim razinima, ovakva pozitivna diskriminacija vodi k smanjenju političke ponude.
Naime, uz iznimku stranke, odnosno liste koja u svakoj pojedinoj sredini slovi kao najizgledniji pobjednik, većina ostalih ne može privući ni navodno politički zadojene muškarce, a kamoli žene.
Ženska kvota zamišljena je kao forma, koja bi nakon nekog vremena trebala polučiti i sadržaj, no javljaju se dva problema. Jedan je sistemske naravi, a drugi vuče korijene iz prijašnjih sličnih modela primjenjivanih na američkim sveučilištima, koja su 1960-ih godina odjednom shvatila da među studentima ima jako malo Afroamerikanaca.
Američko iskustvo pokazuje da su stimulacijom afroameričkih studenata doista riješeni problemi na pojavnoj razini, ali je istovremeno stvoreno deset drugih problema. Dakle, same kvote, bez širih društvenih promjena u glavama ljudi, i u međusobnim odnosima tih glava, ne znače puno. Upravo suprotno, spriječavaju društvenu promjenu na način da liječe simptom, umjesto da dozvole infekciji da se razbukta, pa da je naš vlastiti imunitet savlada.
Moja druga zamjerka ženskim kvotama tiče se šireg društvenog konteksta, odnosno mog osobnog dojma o njemu. Naime, što smo više svi skupa, kao politička zajednica, socijalno i na sve druge načine deprivirani – bili muški ili ženski, crni ili bijeli, ovakvi ili onakvi, to se više inzistira na posebnim pravima pojedinih etničkih, rodnih i ostalih skupina.
Tijekom boravka u Engleskoj naslušao sam se priča, a nema razloga da ne vjerujem u njihovu istinitost, o raznim apsurdnim situacijama multikulturalnog društva pogođenog ekonomskom krizom. Događalo se da se na jedno radno mjesto u supermarketu javi stotinjak kandidata, pri čemu 90 posto molbi živa osoba niti ne pogleda – unaprijed ih isključi kompjuterski sustav.
Na kraju ostanu tri kandidata koja bi morala dobiti posao po internim ili eksternim propisima, i to pripadnik određene etničke skupine koja je u tom kvartu u određenom postotku (pa ga mora reflektirati i udio zaposlenih u lokalnoj samoposluzi), jedna transrodna osoba i jedan bivši zatvorenik na rehabilitaciji. Pretpostavka engleskog sustava je da čak i ako ova trojica ne znaju posao, treba im ga dati i tako prekinuti socijalnu isključenost.
Koja je pretpostavka ženskih kvota na izbornim listama za lokalna vijeća u Hrvatskoj? Da će žena iz seoskog miljea početi razmišljati kao zagrebačka aktivistica? Ili je ženski način razmišljanja toliko suštinski različit da već sama činjenica što tamo sjedi žena daje raspravi novu kvalitetu? (Kristian Stepčić Reisman)
