Miletić je dobar gradonačelnik okružen katastrofalnim suradnicima

Damir Strugar, kontroverzni pulski novinar proslavio se svojim britkim i aktualnim kolumnama o pulskoj i istarskoj svakodnevnici. Često na tragu kuloarskih priča, ali uz dozu humora i opreza, Strugar je čitatelje obavještavao o svemu što ih se tiče i zanima, bilo da dolazi iz svijeta visoke politike, bilo s lokalne tržnice. Gotovo desetak godina tekstove je objavljivao na pulskom portalu Regional Express. Kolumne su nedavno ukoričene u knjizi „Strugalica“, ali novih tekstova, po svemu sudeći, barem na tom portalu više neće biti.

* Kako je došlo do ukidanja kolumne na portalu „Regional Express“ i zašto?
- Kolumna „Strugalica“, koja je čak 10 godina objavljivana svake nedjelje zaredom i dostigla rekordnu brojku od 500 napisanih kolumni, te je po tome, kako pišu zagrebački portali, apsolutni hrvatski internetski rekoder, došla je do svog vrhunca i kulminacije! Njezino grandiozno finale je knjiga „Strugalica“ s ponajboljih 100 kolumni po mom odabiru, te sjajna promocija koja je održana prošlog tjedna u Puli i o kojoj su i tiskani i elektronski mediji korektno i opširno izvještavali. Dakle, nakon takvog vrhunca, ukoričenog u knjizi, nametnulo se pitanje ima li smisla pisati više tu kolumnu na portalu „Regional Express“ i kakva bi tome bila svrha?

Kolumna ukinuta ili zabranjena?

Urednik Nenad Marjanović dr. Fric i ja zaključili smo da kolumnu treba završiti. Naravno, on kao nadležni urednik i ja kao autor, bili smo svjesni da će to pokrenuti lavinu pitanja je li kolumna zapravo ukinuta ili je zabranjena?!? Dakako, da će ovakva odluka o završetku pisanja „Strugalice“, koja je postala najjači i najutjecajniji istarski internetski novinarski brand, ražalostiti brojne čitatelje „Strugalice“ na portalu „Regional Express“. I to zato, jer je posljednju, oproštajnu kolumnu, po podacima koje mi je vjerno predočio urednik Nenad Marjanović dr. Fric, pročitalo više od 17.000 čitatelja. A što je, složit ćete se, respektabilna brojka. Moram reći da je rekord po čitanosti moje kolumne bila brojka od 40.000 pregleda i klikova za kolumnu „Kvadratura gluposti pulskog rotora“.

* Smatrate li da to u neku ruku nesvakidašnje gašenje popularne i rado čitane kolumne u Istri i Puli, ipak ima veze s Vašim kritičkim stavovima?
- Što se tiče mojih kritičkih stavova, tko Vam to kaže da ih neću iznositi na drugim portalima ili medijima? Zar mislite da nitko nije zainteresiran za moje novinarske tekstove? Mislite li da javnost Istre i Pule nema pravo na objektivnu istinu? Naravno da je aktualna vlast u Istri, a posebice Puli, zadovoljna ovakvim „raspletom situacije“ u „Regional Expressu“!

Jer bliže se lokalni i regionalni izbori na proljeće, pa ih mojim kritičkim preispitivanjem, podbadanjem i razgolićavanjem, ironijom i satirom, te britkim humorom - smatraju oni - navodno više neću smetati i razotkrivati u javnosti! No, mislim da se varaju. Život ipak ide dalje...

Lokalni izbori, ironija i satira

* Je li Boris Miletić, po Vama, dobar gradonačelnik Pule? Možete li nam, kao dobar poznavatelj pulskih prilika, opisati njegove odnose sa suradnicima?
- Uvjeren sam da je Boris Miletić dobar gradonačelnik Pule, kao što sam uvjeren da je okružen katastrofalnim suradnicima! Pokušao sam mu otvoriti oči u tom pogledu, svojim kritičkim i dobronamjernim tekstovima i upozoriti ga na loš kadrovski odabir i loše rezultate u gradu na osnovu takvih nesposobnih kadrova.

Razgovarao sam o tome i s njegovim intimnim prijateljima. Rekli su mi da je on svjestan toga, ali da je to cijena i uteg stranačke politike! I znam vrlo dobro da je ponedjeljkom na užim ili širim kolegijima te svoje nesposobne suradnike, megafone, stranačke parlafone i ulizice upozoravao na moje kolumne, ljutio se i vikao na njih i odobravao moje kritički nastrojene tekstove, govoreći da sam u pravu! Ali znam da isto tako potom ništa konkretno nije poduzimao! Išao je očito linijom manjeg otpora, zbog zamora vlastitog materijala.

Nakon objave kolumne „Veliki Vođa u malome gradu“ stvari su potpuno ogoljene i od tada s njim nemam apsolutno nikakav kontakt! Čak mi nije došao ni na promociju knjige, iako je on jedan od glavnih junaka moje knjige! A što se tiče odnosa prema suradnicima, hijerarhija se poštuje i kako Miletić kaže, tako uvijek i biva. Oni su tu postavljeni kao stranački poslušnici i izvršitelji, da provode ono što on osmisli i naloži. I to je u redu da samo on misli i naređuje, jer baš nekim velikim lumenima i nije okružen! Naravno, uz čast izuzecima, kako se to, kod nas popularno i patetično kaže.

TOP i AS kao Harvard i Sorbona

* U jednoj ste kolumni napisali da se danas svi slažu da je novinarstvo dodirnulo dno, tj. da više nije vijest da je pas ugrizao čovjeka, pa ni da je čovjek ugrizao psa, već da je čovjek seksualno napastovao psa, a pas zaklao tog i takvog čovjeka. U vrijeme Jugoslavije pisali ste u zagrebačkom tabloidu TOP, koji je, uz sarajevski AS, bio perjanica takvog žanra u bivšoj državi. Dakle, znate dosta o tzv. žutom novinarstvu...
- Tabloidi TOP i AS u ono doba, dakle osamdesetih godina, a pisao sam za oba, bili su Harvard i Sorbona zajedno za današnje novinarstvo! Vrhunac žutila o kojem Vi govorite, tada je bio izvještaj u TOP-u sa svadbe kćerke premijera Jugoslavije Ante Markovića ili polemika u AS-u je li ljepša misica bila Ana Sasso ili Bernarda Marovt?

Svaka je informacija morala biti točna i sve se pomno provjeravalo, pa je tek onda išlo u novine! Da ne kažem da su tadašnji novinari tih magazina bili doktori nauka za današnje priučene člankopisce, koji ne razlikuju caricu Terezu od majke Tereze, a za Džavida Husića ili Peru Zlatara misle da su vjerojatno pjevači narodnjaka ili nekakvi prodavači plementih metala.

O tome mi se zaista ne da razglabati, a čak vjerujem da današnje mlade novinare to niti ne zanima. Meni je ipak bila čast što sam u Zagrebu bio novinar, reporter, urednik i glavni urednik osamdesetih i devedesetih godina kada su novinari bili drugovi a gospoda, kada su urednici znali duplo više od ministara i kada se vrlo dobro znalo tko je novinarsko pero, a tko piskaralo.

* Da ste na mjestu hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, koje biste poteze prvo povukli?
- Pozvao bih pet najvećih ekonomista na svijetu dao im honorar svakome po 5 milijuna dolara i rekao im da za 3, 6 mjeseci i godinu dana očekujem konkretne rezultate. I da nas ti ljudi svojim konkretnim, efikasnim i brzim idejama i rješenjima pokušaju izvući iz ekonomske katastrofe. Međutim, ne znam da li on ima snage, hrabrosti, odlučnosti i znanja za tako nešto?

Znate, posljednja tri socijalistička premijera Hrvatske bili su Petar Fleković, Ante Marković i Antun Milović, direktori INE, Rade Končara i Đure Đakovića. Dakle, ljudi koji su godinama vrlo uspješno vodili gigante s po 30.000 zaposlenih. I tek nakon 30 godina radnog staža u privredi i politici oni su dobili priliku postati premijeri Hrvatske, uz žestoku konkrenciju.

O seriji Novine i Ronaldovom honoraru

Danas je to Andrej Plenković postao, ni kriv ni dužan, jednostavno preuzimajući HDZ, a pobijedivši SDP koji je u rasulu. To vam valjda najbolje pokazuje u kakvom mi naopakom i nesretnom društvu živimo. Pa vidite i sami, danas u Sabor ulaze ljudi koji nekada ne bi mogli cjepati karte niti na estradnim koncertima u Karojbi ili Manjadvorcima.

* Kakav je Damir Strugar privatno? Što čitate, gledate na TV-u i drugim medijima, kako najradije provodite slobodno vrijeme?
- Kakav sam privatno? Pa to bi morali pitati moje prijatelje ili u mojoj knjzi „Strugalica“ pročitati što su o meni u svojim predgovorima, međutekstovima i pogovorima napisali pet glavnih urednika različitih medija i dva bivša savjetnika bivših predsjednika Republike. A to su Nenad Marjanović, Drago Pilsel, Pavle Pavlović, Budimir Žižović, Boro Vučković i Zoran Simić. Mislim da su me oni lijepo opisali, svaki na svoj način, sa svim mojim karakteristikama, vrlinama i manama i tu ne bih imao što dodati.

Na TV-u naravno gledam vrlo dobru seriju „Novine“, a slobodnog vremena nemam! I to zato jer trenutno imam brojne pozive za promociju knjige u Zagrebu, Kanfanaru, Savičenti i nekim drugim gradovima. Rekao sam na promociji knjige, prošlog tjedna u Puli, da sam trenutno u fazi prijelaznog zimskog roka, pa sam na tržištu, baš kao i Ronaldo.

Doduše, ja za nešto manji honorar... ha, ha, ha...! Svoju desetogodišnju spisateljsku epopeju na jednom portalu sam uspješno završio i sad je vrijeme da se okušam u nekoj novoj ili sličnoj novinarskoj formi, na nekom novom portalu ili nekom novom mediju. (Razgovarao: Kristian Stepčić Reisman)