Živjela je s genijem, bila mu muza i najžešća kritičarka
U Društvenom domu u Medulinu (Centar 58, 1. kat) 21. listopada s početkom u 19 sati održat će se promocija knjige Regine Percan „Život s Renatom“. Radi se o knjizi sjećanja u kojoj gospođa Percan piše o 52 godine zajedničkog života s uglednim i višestruko nagrađivanim istarskim, hrvatskim i europskim umjetnikom, Renatom Percanom (1936.-2013.).
Pokušavajući se nositi s ogromnom prazninom koja je u njezinom životu nastala nakon smrti supruga prije tri godine, gđa. Regina je smogla hrabrosti i odlučila u pisanju dnevnika pronaći utjehu. Upravo to „suočenje sa samim sobom u ovećim praznim prostorima obiteljske kuće“... koje „potiče duševnu patnju“ otvara stranice ove potresne, iskrene i vrijedne memoarističke proze.
Kroz Reginine zapise saznajemo kako je bilo biti suborac jednog umjetničkog genija, njegova muza i zaštitnica, ali i, kako ju je Renato volio zvati, najstroža kritičarka. Ovom knjigom autorica svjedoči Renatovom uzletu kao umjetnika, opisuje sve faze njegova rada, od prvog okušavanja u grafici, preko dugotrajnog i sporog procesa afirmacije do konačnog prihvaćanja u široj zajednici, pri čemu autorica to čini na dinamičan način ističući zanimljive epizode iz zajedničkog života. Intimno se miješa s javnim, baš kao što je njihova obiteljska kuća u Medulinu privatan prostor, ali istodobno posjetiteljima otkriva bogatstvo jedne cjelovite i bogate umjetničke karijere.
No, dnevnički zapisi tek su jedan dio knjige. Nakon citata poznatih osoba o značenju umjetnosti i smislu života kojima autorica posredno prenosi i vlastite svjetonazore, slijede Renatova pisma Regini koje joj je slikar slao za vrijeme studija u Zagrebu. Ova je knjiga ujedno i portret određenog vremena, ona govori mnogim glasovima budući da se sa stranica mogu iščitati svjedočanstva o raznim osobama koje su obilježile hrvatsku kulturu 20. stoljeća. U Renatovim se pismima isto tako mogu pronaći zanimljivi stavovi o hrvatskoj likovnoj sceni, ali i socijalnim prilikama koje su u našoj zemlji vladale 1960-ih.
Posljednji dio knjige predstavljaju zapisi koje su ekskluzivno za ovo izdanje napisali Renatovi prijatelji i kolege: slikarice Nikica Turkalj Petrić, Hedi Blech-Vidulić i Zdenka Pozaić Vujanović, tu su i pjesme posvećene Renatu Percanu koje su spjevali: Daniel Načinović, Rina Miletić, Marija Družeta i Drago Orlić, pismo preminulom prijatelju potpisuje Miroslav Sinčić, dokje mini-esej pod nazivom „Renato Percan - miran čovik nemirnega lapiža“, napisao Milan Rakovac. Knjiga završava zapisom pjesnikinje i prof. glazbe Branke Grakalić i riječima: „Ponosni smo što smo imali Renata.“
„Život s Renatom“ autentično je književno svjedočanstvo. Iako se radi o prvom pokušaju pisanja autorice, riječ je o istaknutom autorskom rukopisu. Usprkos želji naratorice da u prvi plan uvijek ističe umjetnika, njegov rad i njegove potrebe, do čitatelja dopire idealizam i snažni optimizam jedne dugogodišnje pedagoške radnice, humanistice, i kulturne aktivistice. Pismo je to jake žene koja i pisanje doživljava kao izraz osjećaja dužnosti prema voljenom čovjeku i umjetniku. Ono je i odraz želje da se ostave upaljena svjetla generacijama koje će doći, usprkos svim mrklinama koje nas možda očekuju...
