Istarski HDZ-ovci toliko nevažni da ih nema ni na popisu korisnika HDZ-ovog crnog fonda
Nakon filma „Blagajnica hoće ići na more“ Dalibor Matanić sada bi mogao snimiti nastavak u kojem blagajnica sada želi na slobodu, pa se raspjevala pred istražiteljima USKOK-a. Branka Pavošević, bivša HDZ-ova blagajnica, svojim je iskazom potanko opisala kako je u HDZ-u pod vodstvom Ive Sanadera postojao crni fond, koji su, među ostalim, punili tajkuni i direktori javnih poduzeća donoseći u stranačku središnjicu milijune kuna u vrećicama i crnim torbama. Prema Sanaderovim nalozima tim su se novcima potom nagrađivali zaslužni članovi stranke, ali i pjevači koji su pjevali za HDZ kao i niz drugih likova, koji su HDZ-u pomagali u kampanjama i drugim prigodama.
Kao najveća bomba odjeknula je informacija da je novcima iz crnog fonda 2005. godine financirana i predsjednička kampanja Jadranke Kosor. Osobno sam uvjeren da aktualna premijerka i predsjednica HDZ-a za to nije znala. Kao da je Damir Kajin znao odakle je IDS dobio novac za njegovu predsjedničku kampanju i kao da bi mu netko rekao da je ijedna kuna došla iz nekog sumnjivog izvora.
I inače se Jadranki Kosor stalno spočitava da je kao tadašnja Sanaderova zamjenica morala znati za njegove marifetluke. Ali ako predsjednik Uprave Glasa Istre nije znao na što mu član uprave troši milijune (barem je tako zaključilo Državno odvjetništvo), kako će onda jedna potpredsjednica znati što joj radi autoritativni predsjednik.
Kada se u medijima pojavio popis HDZ-ovaca koji su primali novac iz crnog fonda, najprije sam pogledao ima li među njima koji istarski HDZ-ovac. Nažalost, nisam pronašao niti jedno ime i to me jako rastužilo. Ne zato što sam ostao bez nekog boljeg naslova za ovaj tekst, već me rastužila činjenica da istarski HDZ-ovci više apsolutno ništa ne znače u toj stranci.
Eh, gdje su ona dobra stara vremena iz 90-ih godina, dok je stari Franjo još bio živ, kada je čitav HDZ bio zabrinut za opstanak hrvatstva u Istri. Da su tada postojali crni fondovi (nije bilo potrebe za njima jer su slične rabote tada bile potpuno legalne) siguran sam da bi negdje pri vrhu blagajničinog popisa bila prezimena poput Golob, Šetić, Močibob… Jebiga, ovi danas su toliko nevažni da ih ni na crnim listama nema. (Tekst i foto: Nenad Čakić)
