Tomislav Ravnić ne govori istinu: Demantira ga fojba Vinež

„Partizani su se humano odnosili prema razoružanim talijanskim vojnicima“, rekao je Tomislav Ravnić, predsjednik istarske antifašističke udruge, na komemoraciji povodom 68. godišnjice pogiblje istarskih partizana u bici kod mjesta Tićan. Ravnić je po tko zna koji put rekao da se okreću povijesne činjenice, no upravo ga povijest demantira, a tomu svjedoče brojne fojbe u kojima su nakon kapitulacije Italije završavali talijanski fašisti, ali nažalost i brojni nedužni građani, kojima je jedini grijeh bio da su Talijani. Svima je njima zajedničko da su pogubljeni bez pravednog i poštenog suđenja.

Prema podacima kojima raspolaže talijanski povjesničar Flaminio Rocchi iz Rima, na području Istre nalazi se 38 dubokih kraških jama, tzv. Fojbi, u kojima su tijekom i nakon rata bacani leševi poginulih vojnika, civila, te staro naoružanje.

Najpoznatija fojba na hrvatskom teritoriju nalazi se u šumi između Malih Golji i Bičići nedaleko Vineža. Prema talijanskim dokumentima u nju je između 20. i 22. rujna 1943. godine, neposredno nakon kapitulacije Italije, bačeno 70 Talijana iz Poreča, 20 iz Labina i 16 iz Raše. Fojba se inače nalazi na imanju obitelji Nanda Golje, koji je kao 11-godišnji dječak u to vrijeme čuvao krave u njezinoj neposrednoj blizini.

Golja se sjeća da mu je najprije bilo čudno odakle potječe nesnosni smrad. U početku je mislio da je to od uginulih životinja, da bi kasnije od starijih ukućana doznao da dvojica partizana, jedan s «mitraljom», a drugi kao šofer, noću obilaze domaćinstva i autom odvoze muškarce za koje su držali da su surađivali s fašistima. Stariji žitelji toga kraja i danas šapuću ime i prezime noćnog egzekutora, kojeg su Nijemci godinu dana kasnije ubili, sačekavši ga u zasjedi kraj kuće njegove ljubavnice.

Iako, naravno, nije vidio bacanje leševa u jamu, Nando Golja se dobro sjeća njihova vađenja, koje je kao dječak promatrao. Naime, kada su Nijemci, koji su taj kraj okupirali nakon odlaska Talijana, čuli za leševe u toj jami, angažirali su rudare iz labinskog ugljenokopa da ih izvade na površinu. To je bila vrlo zahtjevna operacija jer su tijela bila na dubini od 135 metara. Golja se sjeća da je danima nakon toga oko jame pronalazio ljudske zube i druge dijelove tijela. Fojba Vinež i danas izgleda zastrašujuće jer se s njezinog ruba od velike dubine dno ni ne vidi, a zbog sigurnosti  ljudi već je godinama omeđena čvrstom žicom. U njezinoj neposrednoj blizini netko je prije nekoliko godina postavio križ.

Nažalost, o žrtvama fojbe Vinež već desetljećima nitko ne govori javno. Zbog njih se ne održavaju komemoracije, političari tamo ne polažu vijence, niti se grade spomen obilježja. A potomci ubijenih u Vinežu žive među nama, plaćaju porez i glasuju na izborima. Krajnje je vrijeme da se i kraj fojbe na Vinežu izgradi prikladno spomen obilježje. (Tekst i foto: Nenad Čakić)