Majić: Od spornog filma Masakr u Dvoru sada se odriču svi osim Zubera

Dražen Majić, urednik na HRT-u, obratio nam se preko svog odvjetničkog ureda sa zahtjevom za ispravak objavljene informacije i zahtjevom za objavljivanjem demantija i odgovora na pismo Roberta Zubera, objavljenom na našem portalu 10. ožujka, a koji je još uvijek dostupan na naim internetskim stranicama.

„Razlog zbog kojeg vam se obraćam jest činjenica da su u spomenutom tekstu objavljene brojne netočne informacije od kojih su neke izrazito uvrjedljive, te sam zbog njih izložen brojnim neugodnostima što je izazvalo uznemirenje među članovima moje obitelji“, napisao je Dražen Majić, a njegovo reagiranje u cijelosti objavljujemo u nastavku:

INTERNI DOPIS ILI OTVORENO PISMO

Odmah na početku moram naglasiti činjenicu da dopis na koji se u Robert Zuber referira nije nikakvo “otvoreno pismo” već interni HRT-ov dokument, upućen HRT-ovim tijelima i saborskom Odboru za medije. Dopis nije novinarski uradak, nije lektoriran, nije bio namijenjen javnoj objavi ali je, poput brojnih drugih prisavskih, nakon nekoliko dana dospio u medije.

Ovo ističem, jer Zuber na početku svog reagiranja taj interni dokument HRT-a proglašava “otvorenim pismom“ te čitavo reagiranje temelji na pogrešnoj premisi, zbog čega su, posljedično, pogrešni i svi njegovi daljnji zaključci utemeljeni na tom sitnom triku. Zuber je, naime, morao interni dopis proglasiti novinarski radom da bi si stvorio platformu na kojoj me može optužiti da sam nepismen, neprofesionalan, sklon netransparentnim i pamfletaškim aktivnostima i, nadasve - nemoralan.

Ponavljam, na pisanje dopisa spomenutim tijelima odlučio sam se upravo zbog pritisaka mreže odgovorne za produkciju spornog filma “Masakr u Dvoru”, a kojeg se danas svi, osim Zubera, odriču.

O SUKOBU INTERESA

Zuber se, pak, na pisanje reakcije odlučio zbog nekoliko navoda iz mog dopisa kojima se dijelom bavim "mogućim neregularnostima" Zuberovog rada na HRT-u, te njegovom suradnjom s tvrtkom Nukleus na nekoliko projekata, uključujući i film "Masakr u Dvoru". Međutim, iz njegovog dopisa prilično je jasno da je on, kao rukovoditelj Odjela HRT-ove Dokumentarne produkcije, tijekom mandata intenzivno surađivao s tvrtkom “Nukleus film” koja je producirala sporni film. Ta je suradnja bila privatna i službena: Zuber je kao nadležni rukovoditelj pri HRT-u sudjelovao u otkupu Nukleusovih filmova, te u isto vrijeme, privatno, s Nukleusom aplicirao na natječajima HAVC-a. Iako je Zuber na nekoliko mjesta u pismu objavio da je na tu i takvu suradnju ponosan, po mom shvaćanju radi se o evidentnom sukobu interesa. Evo i zašto.

Kroz suradnju s Nukleus filmom Zuberovom projektu od HAVC-a je odobreno 380 tisuća kuna za film „Život od milijun kuna”. U pismu Zuber otkriva da je čitavo vrijeme svog mandata na čelu Dokumentarne produkcije snimao taj film. Vrlo moralnim smatra podatak da s istim projektom nije tražio novac i na HRT- ovim natječajima iako je kaže - imao pravo. Pritom nije jasno gdje je granica izmedju Zubera - HRT-vog rukovoditelja i Zubera - privatnog poduzetnika.

U Zuberovom pismu doznajemo i da je kao privatna osoba s „Nukleus filmom”, od HAVC-a dobio 150.000 kuna za razvoj scenarija za film „Robovi”. Iako je vodio prilično veliki HRT-ov odjel Zuber je imao vremena razvijati i dva opsežna višegodišnja privatna projekta. Zuber neupitno potvrđuje i da je kao rukovoditelj Dokumentarne produkcije HRT-a snimao i razvijao projekte s „Nukleus filmom” za koje je od HAVC dobio 515 tisuća kuna, dok je u isto vrijeme bio član HRT-ovog povjerenstva koje je od Nukleusa otkupljivalo filmove. Po kojoj cijeni Zuber, nejasno da li kao djelatnik HRT-a ili „Nukleus filma”, ne želi reći te je drži poslovnom tajnom. Na svoje sudjelovanje u povjerenstvu je ponosan te posebno ističe kako se izuzeo iz završnih progovora s Nukleusom oko otkupa iz čega se moze zaključiti da je dotad bio uključen u njih. Postavlja se pitanje zašto te projekte, ukoliko su kvalitetni, nije razvijao na HRT-u, gdje je primao prilično veliku plaću.

Drugi moment, oko kojeg sam u HRT-ovom internom dopisu spomenuo Zubera, još bolje pokazuje zonu sukoba interesa. On ponosno priznaje i nije mu nimalo problematično ni što je, pomagajući „Nukleus filmu” u potrazi za istraživačkim novinarom, na projektu "Masakr u Dvoru" zaposlio svog tadašnjeg zaposlenika Sašu Kosanovića. Nije poznato jesu li Zuber i Kosanović imali odobrenje za takvu suradnju.

Iako na više projekata surađuje s HAVC-om i Nukleusom, istovremeno djelujući kao headhunter „Nukleus filma”, Zuber ne smatra spornim što HRT „Nukleus filmu”, zbog potpore HAVC-a , odobrava 70-postotni popust za materijale korištene u filmu "Masakr u Dvoru". Obzirom da se HAVC ovih dana odriče i vrlo jasno osuđuje produkciju tog projekta - nestaju i razlozi diskonta te ću se založiti da HRT "Nukleus filmu" naplati punu cijenu prodanog materijala.

Objašnjavajući ovaj dio suradnje HAVC-a, HRT-a i "Nukleus filma" Zuber se poziva na drugi, nigdje objavljeni, HRT-ov interni dopis s kojim je bilo upoznat vrlo uzak krug ljudi. Kako je Zuber, koji više nije djelatnik HRT-a došao u posjed tog dokumenta nije poznato. Međutim, jasno da se radi o kaznenom djelu koje ću prijaviti nadležnim institucijama unutar i izvan HRT-a.

O DOMOLJUBLJU

Robert Zuber u svom reagiranju potom, ničim izazvan, ulazi u vrlo osjetljivu zonu ocijenjivanja mojeg domoljublja, analizu podataka o tome što sam radio u Domovinskom ratu, iznoseći pritom o meni brojne neistinite i prilično uvrjedljive podatke. Tvrdi da dopis upućen Nadzornom odboru i Programskom vijeću HRT-a predstavlja "konstrukciju obmanjivanja javnosti, poglavito braniteljske populacije". Tu tezu u potpunosti odbacujem te je smatram netočnom, klevetničkom i vrlo opasnom. Na ovom mjestu dolazimo do rečenice koja je domoljubni klimaks Zuberovog pisma. Autor se pita:

"Što ga je onda gonilo da mojim imenom i neistinama o meni manipulira braniteljima, kojih nije dostojan nakon svega što su za Hrvatsku učinili? A sve u ime odjednom otkrivenog domoljublja, kojim se lažno predstavlja ljudima kojima nije do koljena, koji su za razliku od njega za tu domovinu riskirali i davali svoje živote."

Tvrdnja da manipuliram s 500 tisuća registriranih branitelja, kojih nisam dostojan i nisam im ni do koljena, Zuber evidentno želi naglasiti da sam manje vrijedan. Ta prosudba, bazirana na Zuberovim saznanjima kako za domovinu nisam riskirao život, postavlja novi standard u vrijednovanju građana u Republici Hrvatskoj.

Posebno je šokantan, barem za mene, nastavak u kojem Zuber, potpuno neistinito, kaže da sam se, " u vrijeme kad je trebalo braniti domovinu", bavio drogiranjem i prodajom narkotika. Takva je izjava utuživa kleveta i prestavlja očiti primjer govora mržnje. Nije jasno odakle Zuber zna što sam radio za vrijeme Domovinskog rata i jesam li pritom riskirao život.

Radi ispravka ove netočnosti navodim da sam se tijekom Domovinskog rata dvaput kao novinar našao u životno opasnoj situaciji. Prvi put su oko mene padale granate. Drugi put sam blizu bojišnice pretučen s čitavom novinarskom ekipom. Za oba slučaja imam svjedoke koji su poznati hrvatski novinari.

U daljnjoj analizi mog domoljublja, Zuber neistinito tvrdi da sam pisanjem pisma htio postići poziciju "…iskrenog domoljuba. Ali on to nije." Dakle, on se u dopisu predstavlja arbitrom koji procjenjuje tko je domoljub, a tko nije. Rečenicom "pade domoljublje na križobolji" Zuber javno iznosi podatke o mojim medicinskim problemima koji nemaju nikakve veze s ičijim domoljubljem. Ili filmom "Masakr u Dvoru".

O VITEŠTVU I HEROJSTVU

Zuber nadalje smatra da je upravo on razlog zbog kojeg se HRT bavi filmom „Masakr u Dvoru” te cijelu priču veže za intervju koji je dao prilikom odlaska s HRT-a. To nije točno i ovim dopisom to demantiram. Iako se Zuber u mom novinarskom istraživanju pojavljuje kao aktivni sudionik u više uloga, tema istraživanja puna je šira i društveno relevantnija.

Posebno je zanimljiva Zuberova fascinacija mojim aktivnostima prilikom otkaza Hoverke Novak Srzić. Iz potpuno nejasnih razloga Zuber je fiksiran na činjenicu da nisam došao na HND-ovu tribinu povodom otkaza Elizabeti Gojan i Hloverki Novak Srzić. O razlozima nedolaska postoji medicinska dokumentacija koja, ponavljam, nema nikakve veze s mojim domoljubljem već isključivo s mojim neurednim životom.

Zuber pogrešno smatra da sam istraživački rad oko spornog filma započeo u želji da se, zbog nekih samo njemu poznatih razloga, operem pred Hloverkom, nastojeći se dodvoriti nekim neodredjenim domoljubima. Osobno, nemam dojam da mi Hloverka išta zamjera vezano za moje ponašanje prilikom njene otkazne kalvarije. Štoviše.

Tvrdeći da sam si pisanjem internog HRT-ovog dokumenta želio stvorio" poziciju žrtve Gorana Radmana” Zuber ponovo krivo procjenjuje. Gotovo čitavo vrijeme mandata Gorana Radmana bio sam pod opomenom pred otkaz. Na korak od ceste.

Zatvor i narkomanija

Potpuno je neprimjereno njegovo isticanje podataka o mojoj ovisničkoj prošlosti koja je, hvala Bogu, okončana prije točna dvadeset godina i koja nema nikakve veze ni s HRT-om, ni s HAVC-om, ni s Nukleus filmom. Zuber je, naime, dobro upoznat, obojica smo iz Pule, da sam o tom razdoblju svog života u više navrata javno istupao, pisao feljtone i davao intervjue. On u pismu navodi da sam bio u zatvoru i, u nastojanju da me okarakterizira, insinuira da sam u zatvoru bio druker. Ovim dopisom demantiram da sam ikada bio u zatvoru kao kažnjenik. Takva je izjava utuživa kleveta. 

Radi ispravka ove netočnosti, navodim da sam više puta, možda pedeset, bio u zatvoru ali kao sudionik terepeutskog programa tijekom kojeg je pod mojim vodstvom, a u suradnji s zatvorenicima, snimljeno nekoliko filmova od kojih je "Tupilo" prikazan i na Zagreb DOX-u, što je Zuberu također poznato.

Ovakav način iznošenja neistina smatram potpuno nepravednim i zastrašujućim, te ću se svim snagama zaštiti od mogućih budućih neistina i to na svaki zakonom dozvoljeni način.

Zuberovo spominjanje moje ovisničke prošlosti podsjeća me na anegdotu iz Dalmacije kada je neki pijanac, nezadovoljan što mu zbog teškog pijanstva u konobi više ne daju piće, šankerici dobacio da je ružna. Kad mu je ona ponovila da je on pijan, pijanac je uzvratio kako će se do jutra otrijezniti, dok će ona i dalje ostati ružna.

Zaključno, u svojim javnim istupima Zuber ima očitu potrebu sebe portretirati kao heroja, viteza koji najprije spašava Hloverku (iako je ne voli), nakon što su je napustili njeni najbliži prijatelji. Zatim se u dopisu, koji je predmet ovog ispravka i demantija, Zuber portretira kao neka vrsta narodnog heroja: „ Pred takvim kao sto je on, ( ja op.a.) nikad se neću sklanjati, ni kičmu pred njima savijati. Nikada.” Potreba za javno priznatim viteštvom i herojstvom potpuno je legitimna. Ipak, iskazana na ovakav način neumitno izaziva snažne reakcije. (Dražen Majić)