Milanović na srpskoj granici zamalo oživio vic o apartheidu
S političkim potezima i javnim istupima Zorana Milanovića ne slažem se često, ali Zoki kao osoba mi je simpatičan. Mogu ga zamisliti na piću s mojom ekipom kako uz gin tonik raspravljamo o svjetskoj politici, glazbi, filmovima i zanimljivim knjigama.
Vjerojatno smo se i kretali u istim krugovima dok sam studirao u Zagrebu. Zapravo vrlo vjerojatno. Moja tadašnja djevojka bila je školska kolegica Emila Tedeschija, vlasnika Atlantic Tradea i dugogodišnjeg Zokijeva prijatelja. Svake subote, prije odlaska u Saloon, Jabuku ili Đuru, nalazili smo se u jednom kafiću. Emil je bio glavna faca u društvu, najpopularniji je bio neki Popović, student prava koji je već tada izgledao i ponašao se kao odvjetnik, a kladio bih se da je u ekipi bio i Zoki. Iako priznajem, ne sjećam se ni jednog rošavog i bahatog sa zmijskim pogledom, ali možda je i on, kao ja, u tim godinama bio povučeniji.
Zoran je jednostavno jedan od nas, ista smo generacija, volimo slične stvari i imamo sličan smisao za humor. Naime, urbaniji i liberalniji dio naše generacije odgojen je na humoru Alana Forda, pa su u to vrijeme među nama bili vrlo popularni crnohumorni vicevi o apartheidu u Južnoafričkoj Republici.
Tada je nastao i vic „Šaraj malo, šaraj!“ na koji se Milanović pozvao neki dan, a kojeg očito ne zna niti jedan njegov kritičar ili politički protivnik jer bi ga inače bili „cipelarili“ zbog tobožnje rasističke usporedbe s izbjeglicama.
Uglavnom, vic se odigrava u vrijeme apartheida. Europljanin dođe u kino u Johannesburgu i njegov domaćin Afrikaner (bijelac) informira ga da oni sjede na balkonu, a crnci na parteru. Kada je Europljanin htio na wc njegov domaćin ga uputi neka ide do ruba balkona i slobodno piša po parteru, jer je ovdje to već desetljećima običaj. I ode Europljanin do ruba, počne pišati po parteru, a od dole se začuje glas: „Ti si novi ovdje? Šaraj malo, šaraj!“
Zoran Milanović se vjerojatno sjetio tog vica kada je srpskom kolegi Vučiću rekao neka malo šara s izbjeglicama, pa ih malo šalje u Hrvatsku a malo u Mađarsku.
Nažalost, jučerašnja odluka premijera Milanovića o zabrani ulaska vozila sa srpskim tablicama u Hrvatsku (što zapravo znači zabranu ulaska srpskih državljana jer nitko neće ići pješice u Zagreb ili Pulu), na najbizarniji način je oživotvorila viceve o apartheidu. Čak ni za najžešćeg rata Srbima se nije priječio ulazak u Hrvatsku. Naravno, nisu ni s druge strane granice bolji. Razlika je jedino što Vučića i Dačića na ove sulude mjere dijelom potiče nacionalizam od kojeg se nikada nisu izliječili, a Milanoviću je to samo još jedna dosjetka na razini Alan Forda. (Nenad Čakić)
