Edo Kos izbjegao najgore: Popović i Beaković nisu imali sreće

Na Edu Kosa, zamjenika gradonačelnika Poreča, dvaput je izvršen atentat. Najprije je u listopadu 2006. godine ispod njegovog automobila eksplodirala bomba, a krajem 2010. godine na njega je i pucano. Edo Kos isključivo božici Fortuni može zahvaliti što su oba pokušaja ubojstva ostala samo na pokušajima. No, drugi atentati na istarske političare imali su tragične posljedice. Svoje razmirice s drugim osobama, Klaudio Beaković iz Poreča i Marčelo Popović iz Vrsara, nažalost su platili životima. Pored toga, ono što Kosov slučaj razlikuje od njihovih je što je on zamalo stradao zbog svoje političke funkcije. Naime, iako su i Beaković i Popović bili istaknuti članovi HDZ-a, njihove smrti nisu bile direktno povezane s njihovim političkim radom. 

Da podsjetimo, Klaudio Beaković, bivši direktor i jedno vrijeme većinski vlasnik trgovačke kuće Laguna commerce iz Poreča, te istaknuti član istarskog HDZ-a, ubijen je 1. veljače 2002. godine s više metaka iz vatrenog oružja ispred svoje kuće u Poreču. Neposredno nakon ubojstva, policiji se telefonom javio Alen Butković, vlasnik mesnice “Mižerija”, koja je poslovala u iznajmljenom prostoru Laguna commerca, i priznao da je on pucao u Beakovića. Policija ga je pronašla i uhitila u Keršovanijevoj ulici u Poreču. Kod njega je pronađen i pištolj marke “beretta”. Motivi ubojstava bili su u nerazriješenim poslovnim odnosima između Butkovića i Beakovića, no ni do danas nije isključena mogućnost naručenog ubojstva.  

Anton Marčelo Popović, bivši ministar turizma i tadašnji direktor hotelskog poduzeća “Anita” ubijen je 27. ožujka 1996. godine ispred svoje kuće u Vrsaru. Ustrijeljen je samo jednim hicem nakon što se vratio kući iz posjete susjedu. Mjesec dana kasnije uhićeni su krivci - ubojica Siniša Stracaboško i lokalni HDZ-ovac Šime Medanić, koji je optužen da je za 15 tisuća ondašnjih maraka naručio Popovićevo ubojstvo. Medanić je u sukob s bivšim ministrom Popovićem došao zbog najma njegovog ugostiteljskog objekta koji je trebao plaćati “Aniti”.

Još jedan zanimljiv istarski slučaj, koji je zaintrigirao i širu hrvatsku javnost, je smrt mladog pulskog policajca Ivice Kljakića 2. kolovoza 1992. godine u Fažani. Za njegovu je smrt optuženo osam osoba, jedna za ubojstvo a sedam zbog nasilničkog ponašanja. Slučaj je dobio političku težinu nakon što su sva sedmorica optuženih za nasilništvo, zbog aljkavosti pulskog Županijskog suda, puštena na slobodu. Naime, bivši predsjednik toga suda Ivan Milanović (kojeg je ministrica Ingrid Antičević-Marinović zbog toga slučaja nečasno smijenila) je presudu u ovom slučaju pisao pune tri godine (optuženi su 7. listopada 1993., a presuda je napisana tek u rujnu 1996.). Nakon isteka žalbenog roka spis je otpremljen Vrhovnom sudu RH, koji je presudu donio tek 23. prosinca 1999. godine, čime je za kazneno djelo nasilničkog ponašanja nastupila zastara. Inače, prvooptuženi u ovom slučaju osuđen je na 15 godina zatvora. (Eleonora Vlačić i Nenad Čakić)