Nakon teške bolesti umro snimatelj TV Istre Mirsad Piralić

Predstavnici medija su utihnuli. Usporili. Svatko na svoj, tihi način, odao je počast dragom kolegi, velikom čovjeku, Mirsadu Piraliću koji je 17. siječnja izgubio bitku s teškom bolešću. Niti jednog trenutka se nije predao i unatoč lošim prognozama i teškim bolovima koje je trpio, ostao je optimističan, pozitivan i uporan da se odupre teškoj nedaći koja ga je snašla, toj bolesti kojoj je uporno prkosio više od tri godine, iako su iz prva prognoze bilo puno gore.

Zadnje je godine, unatoč napornom liječenju, poduzeo sve da se održi najbolje što može i iskoristi preostale godine u miru. Miru koji mu je toliko nedostajao u poslu snimatelja koji je, ipak, toliko jako volio. Zadnje je vrijeme znao često reći da mu fali kamera, koju je zamijenio fotoaparatom. Uživao je u šumu mora i hranjenju galebova te se posvetio supruzi i kćeri s kojima je provodio vrijeme, putovao… Ponavljao je kako stvarno treba uživati u malim stvarima i odlazio na more promatrati ptice u letu.

Spoznao je prolaznost vremena i stvarno je, koliko mu je bolest to dopuštala, živio punim plućima. I dalje je za svakog imao lijepu, toplu riječ, savjet, moralnu podršku… Pogotovo za nas, mlađe kolege. Uvijek nas je učio upornosti, pozitivnom razmišljanju i prilagođavanju. Što je još važnije, učio nas je da se smijemo sebi i svojim greškama. Tako se i on sam često šalio na svoj račun, pa i na račun svoje bolesti i neminovne smrti koja ga je, iako nekako nismo to mogli povjerovati, ipak u konačnosti prebrzo snašla. Sjećat ćemo ga se svi, kako kolege, prijatelji, tako, dakako i njegovi najbliži, samo sa smiješkom na licu. Jer toga se velikog i upornog, vrijednog i veselog čovjeka, drugačije i ne može pamtiti. (Paola Albertini)

Mirsad Piralić (1967.-2012.)

Mirsad Piralić je rođen 9. svibnja 1967. godine u Puli, gdje je završio Srednju tehničku školu. Po zanimanju je bio strojarski tehničar, no još u djetinjstvu počinje se baviti fotografijom. Prvi foto tečaj završio je još 1978. godine i od tada se ne odvaja od starog fotoaparata. Crno-bijelom tehnikom u kadru zaustavlja mnoge trenutke, pejzaže i ljude, da bi ih opet vratio u život u svom kućnom foto laboratoriju.

Uvijek otvoren prema novim tehnologijama nije se mogao zadovoljiti statičnim slikama, pa s upoznavanjem videokamere one kroz njegov objektiv postaju pokretne. Video snimanje mu ubrzo postaje i profesija, pa od 1998. godine radi kao snimatelj na Nezavisnoj istarskoj televiziji.

Iako profesionalno snimanje često potiskuje ono kreativno, Mirsad nalazi vremena za jedno i drugo. Osim što svakodnevno kamerom bilježi događaje za informativni program, reportaže i druge emisije počinje se baviti i montažom. Ubrzo iz njegove radionice nastaje preko osamdeset promotivnih filmova na kojima su zabilježene brojne hrvatske prirodne ljepote. Na Televiziji producira seriju emisija o sportašima individualcima. Okušao se i kao glavni, studijski i terenski snimatelj na nekoliko projekata nacionalnih televizija.

Od 2009. godine je zbog bolesti prisiljen ostaviti se kamere, a to ga vraća prvoj simpatiji – fotoaparatu. Najprije su to bili tek motivi uhvaćeni u svom prirodnom obliku, a kasnije nastaju neobične fotomontaže. Već godinu dana kasnije ima dvije samostalne izložbe, prvu u prirodnom ambijentu Pećine kod Krasa Grdoselskog , a drugu u Premanturi. Uvijek pun novih zamisli koje je želio ostvariti, ni u bolesti nije mirovao. Do zadnjeg tjedna uporno je aktivno živio i bio najveća potpora svojoj obitelji: supruzi Danijeli i kćerki Eni. Pokop Mirsada Piralića bit će u petak 20. siječnja u 14 sati na pulskom gradskom groblju.