Saga o turističkim zemljištima gora od slučaja Dajla: Država hotelijerima poklonila stotine milijuna eura

Turističko zemljište u Istri i slučaj Dajla bili su tema konferencije za novinare održane 17. kolovoza, na kojoj su potpredsjednik IDS-a Damir Kajin, predsjednik GP IDS-a Rovinj Milan Mihovilović i vijećnik IDS-a u skupštini Istarske županije Marin Grgeta iskazali svoje nezadovoljstvo. Naime, Grgeta je naglasio kako je turističko zemljište najzapostavljenija tema u današnjem društvu, a riječ je o itekako velikom problemu s obzirom da, kako je istaknuo, velike firme koriste zemljište u Istri, a za to ne plaćaju ni kune.

„Otimanje zemljišta u vlasništvu općina ili gradova od strane države vidljivo je u Rovinju, Funtani, Novigradu…“, rekao je Grgeta i posebno istaknuo primjer Vrsara gdje se vodi spor s Maistrom, koja ne plaća najam i ne vraća zemljište koje koristi Općini Vrsar, koja je u vlasništvu. Stoga se vodi 60 milijuna kuna vrijedan spor koji je već godinama „na čekanju“. Dodao je i kako je donesen Zakon o turističkom zemljištu sporan jer je, smatra Grgeta, rađen u suradnji države i firmi, a iz cijele su priče izostavljeni predstavnici lokalne zajednice.

„S obzirom da razne firme već dvadesetak godina koriste zemljišta bez ikakve naknade, mogao bih slobodno reći da je „pojeo vuk magare“ te da je provodivost zakona doista upitna, a decentralizacija zemlje neophodna“, smatra Marin Grgeta.

I Mihovilović je istaknuo primjer spora Maistre i Grada, u ovom slučaju Rovinja, koji se vodi zbog naplate dva milijuna četvornih metara velikog zemljišta u tom gradu. „Sudski spor traje još od 2002. godine, a Maistra od tog zemljišta ne odustaje“, naglasio je i dodao da zbog toga stoji razvoj Rovinja koji ne može graditi ondje planirane poslovne zone. „To je licemjerje Maistre, odnosno Adris grupe na čelu sa Pliniom Cuccurinom kojemu bih poručio da čeka što će biti s tužbom koju je podignuo protiv mene te da ugled i čast najprije čini sam čovjek“, izjavio je Mihovilović. On smatra da država tim firmama omogućava „pravnu trakavicu“ te da su sporovi oko turističkih zemljišta tema o kojoj treba govoriti u javnosti. „Ona nisu ništa manji problem od Dajle“, zaključio je Milan Mihovilović.

Kajin, pak, smatra da je „saga o turističkim zemljištima“ gora od one u Dajli: „Svakoj velikoj turističkoj kući u Istri država je u zadnjih petnaest godina poklonila 50 do 100 milijuna eura“. Dodao je da je ministar pravosuđa Bošnjaković nonšalantno poništio „denacionalizaciju“ Dajle, s čime se slaže, ali ne vidi zašto onda ministar ne bi „ratne profitere jednako elegantno kroz reviziju pretvorbe i privatizacije lišilo vlasništva i deposetiralo iz tvrtki koje su stekli bez i jedne uložene kune“.

Kajin ističe da će država uključivanjem u sporove s lokalnom samoupravom pojedincima omogućiti barem dvije sezone besplatnog korištenja stotina hektara za socijalizma uređenih kampova, plaža i obala… Kajin za slučaj Dajla naglašava da će završiti presudom u Strasbourgu te će talijanski fratri u konačnici dobiti svih 586 hektara zemljišta koliko ima posjed u Dajli. „Ni fratrima, ni popovima ne bih dao ništa, s obzirom da se radi o optantskoj imovini, ali politikanstvo može proći u Hrvatskoj. Ipak, sumnjam da će proći u Strasbourgu“, rekao je.

Kajin je ispričao kako je 1975. godine biskup Nežić dobio prokuru od fratri da ih zastupa na hrvatskim sudovima, a 2005. je izvršena prva procjena dobara u iznosu od 28.590.000 eura. „Biskupija je benediktincima ponudila osam milijuna eura, pa 10 milijuna eura plus 50 ha terena, a benediktinci su tada tražili 'samo' 14.000.000 eura. No, slučaj Dajla koristi se kao napad na Bozanića“, izjavio je Kajin te dodao kako tvrdi da iza toga stoji HDZ, a da u toj „bitci Jadranka Kosor i HDZ koriste HRT“. To ni ne čudi, smatra Damir Kajin, s obzirom da nam je, kako naglašava, vrh vlasti u Remetincu, vrh vojske u pritvorima, pa zaključuje kako nije ni moguće da je crkva bezgrješna kada je se za novac i poslanja spremna odreći. (Paola Albertini)