„Žena mi je dala bubreg, naša ljubav sada je jača nego ikad“

Iako je operacija bila teška za nas oboje, opet bih isto ponovila. Meni bubreg ne nedostaje, a njemu je značio život. Operacija je za svakog trajala po pet sati, a poslije smo oči otvorili u zajedničkoj bolničkoj sobi i znali smo da smo ispravno odlučili, kazala je Vesna Burić (39) iz Cera kraj Žminja za 24sata.

Njezin suprug Zoran (40) tri je godine bio na dijalizi po tri puta na tjedan i znao je da još ne može dugo izdržati.

- Supruga i ja smo iz šale otišli na tipizaciju tkiva u Rijeku jer imamo istu krvnu grupu A+. Rezultat je bio razočaravajući jer nije pokazao da se tkiva podudaraju. Očajni, sjeli smo u kafić i jednostavno nam je sinula ideja da ponovimo nalaz, i to u Zagrebu. Rezultat je pokazao da tipizacija tkiva odgovara i supruga je odmah rekla da će mi dati bubreg - prisjetio se Zoran agonije koja je završila prije sedam godina. Tada je njihova kći Dorotea imala šest godina i nije se bilo jednostavno odlučiti na tako teške zahvate. Djevojčici (13) kazali su da tata mora na operaciju, a da mama odlazi s njim da mu bude pri ruci. Nisu joj htjeli govoriti da oboje idu.

- Ona je ostala kod bake. Željeli smo oboje s našom Doroteom živjeti punim plućima. Znala je da je tata na operaciji, ali je plakala zato što me ni nakon upornog zvanja nije mogla dobiti na telefon - prisjetila se Vesna.

- Više nisam žedan, a to sam bio tri godine, koliko sam išao na dijalizu. Tada ne smiješ piti više od 2-3 dl na dan i preživljavaš zapravo žedan. Danas mogu piti vode i soka koliko hoću. Alkohol od transplantacije nisam popio i neću - rekao je Zoran. Suze radosnice krenule su kad su nakon operacije došli kući jer im je kći napravila šarenu poruku dobrodošlice koju i danas čuvaju.

- Nikad neću zaboraviti kako mi je kći, kad sam ušao u kuću, pružila čašu od pola litre punu vode. Ispio sam je bez daha pred njom. U šali me znaju pitati jesam li se promijenio otkad imam ženin bubreg, ali na njezinu žalost ne peglam, ne čistim i ne kuham - kroz smijeh je rekao. Oboje kažu da su dobro i da nema nikakvih problema.

- Ja imam dva bubrega, moj tata tri jer mu njegova dva nisu izvadili zato što mu ne smetaju, a mama ima jedan. To je taman kako treba - rekla je Dorotea. Zoran je ispričao da je pratio sudbinu nogometaša Ivana Klasnića, kojem je također transplantiran bubreg. Posjetio ga je u Rovinju kad je bio na pripremama.

- Prišao sam mu, rekao tko sam i objasnio da sam i ja bio na transplantaciji. Započeli smo priču koju smo nastavili kod mene kući. Svima koji čekaju transplantaciju poručio bih da nikad ne gube nadu i da će im život biti puno bolji – rekao je Zoran Burić za 24sata.