Pino zvoni još od pete godine: Biti zvonar znači biti umjetnik

Zvonar znači biti umjetnik. Zvonjenje izlazi iz srca. To je neopisiva ljubav i velika čast. Mamma mia, puno je tu uspomena, kaže nam samozatajni zvonar Josip Krulčić (67) iz Roča.

Pinu, kako ga mještani zovu od milja, zvonjava je u genima. I pokojna majka mu je bila zvonarica, a on se tim poslom bavi još od pete godine s povremenim prekidima zbog školovanja, piše 24sata.

Zvona na ročkom 26-metarskom zvoniku iz 1676. godine izlivena su u Trstu prije više od stotinu godina. Veliko zvono teži 800 kilograma, a ono za mrtve upola je lakše.

- Električno zvono je kao kupljena maneštra. Moje zvoni drugačije i to svi čuju i osjete - kaže Josip, kojeg u zvoniku zamijene supruga Eda ili sin Fredi ako ima neodgodive obaveze.
Mještani tada po zvuku znaju da to ne zvoni njihov Pino, donosi 24sata.

'Ne smijem kasniti da ne zbunim ljude'

- Na zvonjenje ne smijem zakasniti. Ako bi zakasnio dulje od nekoliko minuta, tada ne bih zvonio jer bi tako zbunio ljude - tvrdi istarski zvonar.

- Ljudi još na zvuk zvona zastaju i skidaju kapu. Još kao dijete, kad bismo bili za stolom, zastajali smo s jelom i pomolili se, i to radim i danas - kaže Pino.