Mirna Rovinj: Ima li nade za tvornicu iz koje je 90-ih isisano više od 30 milijuna kuna?

Rovinjska Mirna uspješno nastavlja oporavak poslovanja započet krajem 2010. godine. Tvrtka sa 140-godišnjom tradicijom i atraktivnim zemljištem u središtu grada, značajan je čimbenik razvoja Rovinja, Istre i prehrambene industrije.

Ribarstvo je oduvijek bio jedan od glavnih izvora egzistencije Rovinjaca, što je gradu  omogućilo da još u 18. stoljeću, postane najbogatiji grad Istre. Bila je jedna od prvih tvornica takve vrste u svijetu koja je činila značajne napore da jadranska riba i hrvatska kvaliteta dospiju do potrošača diljem svijeta. Povijest proizvodnje seže u 1877. godinu kada se otvara tvornica tvrtke Societe Generale Francaise de Conserves alimentaires, koja proizvodi prve konzerve sterilizirane toplinom pa se to uzima za početak razvoja riboprerađivačke djelatnosti u Rovinju.

Potreban dijalog s ribarima

Danas je tvornica koja se bavi  konzerviranjem i dubokim zamrzavanjem morske ribe. Najpropulzivnija je tvrtka na istarskom poluotoku. U posljednje tri godine Mirna pokušava stabilizirati poslovanje. Većina je starih dugovanja dobavljačima plaćena, a ostvarena proizvodnja i prodaja u skladu su s planiranim veličinama. Proizvodnja i dalje ovisi isključivo o daljnjem pritjecanju osnovne sirovine, srdele, no zato je uistinu potreban dobar dijalog i sporazum s ribarima.

Međutim, koliko god se pojedinci trudili, posljedice pretvorbe i privatizacije kao i lošeg upravljanja još dugo će se osjećati. Konkretno govoreći, sistem održavanja hladnog pogona koji je radio do prije 3 godine je skup i mora stalno raditi. Zastarjela tehnologija koja se s vremenom mijenja i upotpunjuje troši ionako krhku financijsku konstrukciju.

Nažalost, do sada nije bilo političke potpore kao ni interesa da se problem riješi. Razlog leži u netransparentnoj vlasničkoj strukturi zbog koje je izostala politička potpora lokalnih vlasti. Nadalje, česte promjene managementa na čelu firme imaju za rezultat izostanak potrebnih ulaganja za razvoj tvornice. Saznajemo da je moguće i to, da se gašenjem proizvodnje vrijedno zemljište koje je u posjedu Mirne iskoristi za komercijalno – turističku namjenu ili pak proda. Drugim riječima, posljednjih 20- tak godina, vrijedne nekretnine predmetom su špekulacija o budućnosti tvornice i sudbine njenih radnika.

Pljačka u 90-im godinama

Tijekom 1990-ih u Hrvatskoj je prihvaćen model pretvorbe i privatizacije koji je  kao posljedicu imalo poklanjanje industrijskih poduzeća politički podobnim tajkunima. Mirna je nažalost bila jedna od njih. Smatra se da je tokom godina isisano preko 30 milijuna kuna. Nada u oporavak dala se naslutiti početkom prošlog desetljeća kada je tadašnja Uprava Mirne u razdoblju od 2000.-2006.godine s domaćim i stručnim kadrom spasila tvrtku od stečaja. Naime, Mirna je u tih nekoliko godina poslovala s pozitivnom bilancom. Likvidni kapital za upravljanje i unapređivanje tehnologije, te koordinacija sa ribarima dala je vjetar u leđa posrnuloj proizvodnji. Prilagodba HACCP sustavu, otvoreno tržište i stručna ekipa za razvoj kvalitetnog proizvoda epiteti su toga kratkotrajnog uspona.

Prije Domovinskog rata kod nas je radilo 12 riboprerađivačkih tvornica, većim dijelom na otocima. U Istri su bile samo dvije, Mirna Rovinj i Delamaris u Izoli (Slovenija). Unatoč bogatoj i dugoj tradiciji, danas u Hrvatskoj djeluje tek nekoliko tvornica specijaliziranih samo za preradu ribe. To su „Mirna“ u Rovinju, „Adria“ u Zadru, „Mardešić“ u Salima na Dugom otoku i „Sardina“ u Postirama na Braču, sa stoljetnom tradicijom, te noviji privatni pogoni s nešto skromnijim kapacitetima – „Krajani“ na otoku Krku, „Ostrea“ u Stankovcima, i najnoviji pogon tvrtke Conex trade u Čaporicama kraj Trilja. Uz to, još se dvadesetak manjih tvrtki bavi proizvodnjom ribljih prerađevina.

Oko 90% proizvodnje u zemlje CEFTA-e

Mirna čini značajan dio svjetske industrije ribljih konzervi. Svojedobno je sa 8% participirala u ukupnoj europskoj proizvodnji ribljih konzervi. Oko 90% proizvodnje Mirna plasira na tržišta zemalja jugoistočne Europe, udružene u slobodnu trgovinsku zonu CEFTA, među kojima je Srbija najveći kupac. Posljedica je to dobrih odnosa sa ribarima, ali i konsolidirane pozicije na Mirninim tradicionalnim tržištima. Isto tako, certifikat Halal, omogućuje joj izlazak na veliko islamsko tržište. Sadašnji trend u prehrani je zdrava hrana i Mirna sa svojim proizvodima u kojima nema nikakvih aditiva već su bazirani na prvoklasnoj sirovini plave ribe bez konzervansa, predstavljaju zdravu hranu i uklapaju se u trendove zdrave prehrane.

Uglavnom prosperiteta ne manjka, počevši od čuvane tradicije u prošlosti do nastojanja ovdašnjeg stanovništva da se proizvodnja nastavi te na taj način zaposle novi ljudi. Svako nastojanje protivno tome bilo bi pogubno za gospodarstvo i turizam. Takva su poduzeća  s obzirom na njihovu veličinu i povezanost s ostalim dijelovima gospodarstva, od izuzetnog utjecaja na rast, zaposlenost, investicije itd. Uz malo više dobre volje, sinergijom moglo bi se od svega stvoriti prepoznatljivi turistički brend.

Mirna Rovinj je u postupku predstečajne nagodbe u kojoj postoji mogućnost promjene vlasničke strukture, a politički interes bi mogao značajnije utjecati na pozitivan rasplet za budućnost tvornice i to na način da država uđe u vlasničku strukturu zajedno sa lokalnom samoupravom, što bi radnicima dalo sigurnost glede njihove budućnosti. Država kao najveći vjerovnik Mirne mogla bi ulaskom u vlasničku strukturu značajnije utjecati na nastavak proizvodnje i bolju budućnost tvornice i njenih radnika.

Hladnjače s 14 tona amonijaka potencijalna opasnost za Rovinj

Na nedavnoj sjednici rovinjskog Gradskog vijeća bilo je rasprave o procjeni ugroženosti od požara i planu zaštite od požara Grada Rovinja. Potencijalna opasnost su hladnjače u kojima se nalazi 14 tona amonijaka. Ne tako davno bilo je incidentnih situacija, srećom bez posljedica. Problem je u skupom održavanju, a budući da ribe nema uvijek u istoj količini, pogoni se pale i gase. S obzirom da Rovinjci već godinama žive uz tu potencijalnu ekološku opasnost, iz IDS-a poručuju da na tu problematiku treba ukazivati i biti oprezan u postupcima i izjavama.

Iz SDP-a poručuju da se pitanje sigurnosti građana Rovinja u slučaju incidenta zanemaruje, te da se građane pušta da ovise sami o sebi. Shodno tome, ističu da u slučaju havarije i istjecanja amonijaka nema posebnog načina zaštite od širenja otrovnog oblaka, tj. nije ponuđena niti jedna varijanta njezine prevencije.

Općenito govoreći o problemu Mirne koja nas već godinama zaokuplja, nezavisni Bruno Poropat smatra da se takva tvornica na sjevernom Jadranu ne smije ugasiti, već da treba iskoristiti sve blagodati morskih izvora i poticati daljnji razvoj i proizvodnju.

Raspravu oko dokumenta koji propisuje da jedinice lokalne samouprave moraju donijeti plan zaštite i spašavanja, nakratko je prekinuo gradonačelnik Giovanni Sponza koji je najavio da će od Uprave Mirne zatražiti da vijeću dostavi izvješće o stanju u hladnjači. (Tekst i foto: Ivan Ban)