Kako je Istrijanka poludjela za hokejom. Na Svjetskom prvenstvu u Poreču bodrit će je i buzetska limena glazba

Prije dvadesetak godina na Olimpijskim igrama u Ateni prvi i jedini put u životu gledao sam utakmicu hokeja na travi. Zahvaljujući jednoj Kathryn, profesorici tjelesnog s Novog Zelanda, bio sam na finalu ženskog turnira. Tad smo prijatelj Darko, također profesor tjelesnog, i ja prvi put upoznali čari ovog vrlo zanimljivog sporta. Nisam ni slutio da ću dvadeset godina kasnije o tome razgovarati sa svojom sugrađankom kao reprezentativkom u tom sportu, a koja će ubrzo nastupiti i na Svjetskom prvenstvu. Buzećanka Martina Petretić hrvatska je reprezentativka u hokeju na travi i dvoranskom hokeju te jedina Istrijanka koja se bavi ovim pomalo egzotičnim sportom. Nakon sportskih aktivnosti u mlađim danima obilježenih rukometom, gdje je kao i većina buzetskih djevojčica napravila prve sportske korake,  jer ju kao djevojčicu, nisu htjeli primiti u nogomet, fakultetske obveze ‘odvukle’ su je u posve drugi smjer.

- Nakon što sam iz pulske 'Arene' i srednjoškolskih dana stigla na fakultet u Zagreb nastavila sam s rukometom, no bilo je tu previše odricanja zbog novih obveza. S druge strane igralište za hokej bilo je odmah do fakulteta na Mladosti i stoga me odmah privukao taj za mene dotad pomalo neobičan sport. To je i razlog da nam je na početku bio zanimljiv jer mnogima od nas bio je to prvi doticaj s hokejom, s obzirom da smo sve dolazile iz drugih sportova. Već nakon dva mjeseca treniranja smo kao ekipa s fakulteta zabilježile prvu pobjedu, protiv djevojaka koje hokej treniraju godinama i to nas je dodatno ‘zapalilo’ da se još ozbiljnije krenemo baviti tim sportom, kaže Martina o svojim hokejaškim počecima. 

Sam početak, tamo još u sezoni 2012/13 omogućio joj je ubrzo posjet Nizozemskoj, gdje je hokej na travi vrlo razvijen i popularan sport, i nove spoznaje.

- Zanimljivo je bilo vidjeti u Amsterdamu mnoge djevojke koje se voze na biciklima s palicama za hokej. Samo taj kvart u kojem smo bile imao je više klubova i igračica nego cijela Hrvatska. I kada dođeš u jednu takvu naciju hokeja i kada vidiš sve to još te taj sport više privuče. Pristupila sam tada ekipi Mladosti, za koju i danas nastupam. Ove godine smo vanjsko prvenstvo izgubile od naših najvećih rivala Zeline, gdje je taj sport poprilično razvijen, jer imaju gotovo idealne uvjete, dodaje Martina.

Nakon tri godine ozbiljnijeg igranja stigao je i poziv u reprezentaciju. U proteklih desetak godina gotovo je redovita reprezentativka, a u nekoliko je navrata nosila i kapetansku traku. Najveći uspjeh dosad im je treće mjesto u drugoj diviziji na Europskom prvenstvu, koje je u veljači ove godine bilo održano u irskom gradu Galwayu.

- Spletom okolnosti koje su se odvijale, tadašnji izbornik nije u reprezentaciju pozvao nekoliko starijih igračica pa smo priliku dobile mi mlađe. Tako da je moje prvo reprezentativno prvenstvo bilo još 2015. godine. 

Za razliku od mnogih europskih zemalja hokej na travi i dvoranski hokej rijetki su sportovi u našoj zemlji te malo ljudi uopće zna da se oni igraju i na našim travnjacima i dvoranama.

- U Zagrebu se dosta zna o tom sportu, s obzirom da ima neku povijest i u našoj zemlji, dok je drugdje ipak gotovo nepoznat. Muški su trenutno bolje pozicionirani od nas kako u vanjskom tako i u dvoranskom hokeju, no Hrvatska je tu negdje u četrdesetak najboljih na svijetu. Pozicije na terenu su jako slične nogometu, gdje se u pravilu igra s četiri igračice u zadnjoj liniji. Ja igram u sredini veznog igrača. Za razliku od hokeja na travi dvoranski hokej igra se s pet igračica na terenu. Gotovo da se paralela može povući sa velikim nogometom i futsalom gdje su tehnika i pravila vrlo slična, no taktički su to potpuno različiti sportovi, objašnjava nam Martina. 

No, uz uobičajena pravila u hokeju postoji i jedna simpatična specifičnost.

- Za razliku od drugih sportova, ovdje nema razlike jesi li ljevak ili dešnjak. Svi lijevom rukom držimo palicu gore, a desnom po sredini zbog toga što je palica zakrivljena s jedne strane. Ljevacima je tako sigurno lakše, jer se s lijevom rukom sve radi, iako se nije pokazalo da su zbog toga dominantniji. Sve se da uvježbati, kaže Martina.

Hokej palica i alt saksofon

U sportu koji se u pravilu cijelo vrijeme igra saginjajući se nad malom lopticom i ganjajući je po terenu, najlogičnije je pitanje koliko te nakon susreta bole leđa. 

- Haha, to je klasično pitanje koje me svi pitaju, no ne bole. U hokeju više prevladavaju klasične ozljede slične nogometnima. Možeš eventualno u nehaju dobiti palicom po zubima, ali zato koristimo štitnike poput boksača. Jedino su golmani zaštićeni, kao oni u hokeju na ledu, odgovara Martina.

Profesorica tjelesne kulture, koja je trenutno zaposlena u bujskoj Srednjoj školi, a živi u Buzetu, pokušava uskladiti svoje poslovno-životno-sportske obaveze, pa je tako vikend u pravilu rezerviran za odlazak u Zagreb, gdje su u tijeku završne pripreme za Svjetsko prvenstvo u dvoranskom hokeju. A taj događaj zbiti će se ove veljače u Poreču. Domaćinstvo Svjetskog prvenstva omogućilo je tako hrvatskim reprezentativkama da se pokažu na najvećoj svjetskoj pozornici, uz Olimpijske igre, upravo pred svojom publikom. 

- Ovo je za sve nas san snova. Sve su cure uzbuđene što ćemo imati našu publiku, a pogotovo ja jedina iz Istre. Nikad nitko od nas nije doživio igrati na tom rangu, iako je Europsko prvenstvo po kvaliteti još i jače. Trenutno svjetskim dvoranskim hokejom ‘vladaju’ Austrijanke i Nizozemke, uz Poljakinje i Njemice. Meni je to svakako posebno i velika motivacija jer se to prvenstvo održava u Istri. Sigurno je da će igrati pred domaćom publikom biti baš gušt. Već je 16 igračica u glavnim pripremama za to prvenstvo, koje su nam započele početkom listopada. Pred dva tjedna odradili smo pripremni mini-ciklus u Hamburgu, a sada ćemo još imati dvije vikend-pripreme prije Nove godine. Potom nam slijedi turnir u Beču, gdje ćemo vidjeti naše prave mogućnosti, a zatim ponovno idemo u Hamburg. Prije samog prvenstva odigrati ćemo još prijateljske utakmice s Novim Zelandom i Namibijom, kaže Martina Petretić.

Među navijačima će uz brojne prijatelje sigurno biti i članovi Limene glazbe glazbenog društva ‘Sokol’ iz Buzeta čiji je također član. U alt saksofon puše još od osnovnoškolskih dana malo nakon što se počela baviti sportom, koji je ipak kasnije postao profesionalna preokupacija i najvažnija aktivnost u njezinom životu.

- To mi je kao nekakav ‘ispušni ventil’. U ovom zimskom periodu nažalost zbog intenzivnijih priprema bila sam primorana napraviti određenu pauzu. Do ljeta sam bila ‘ful’ s njima i super mi je jer se radi o totalnom drugom krugu ljudi gdje ne prevladavaju sportske teme, već je sve više nekako opušteno. To je više amatersko sviranje, gdje se više dolazi radi druženja. Kada sam im rekla da ću igrati u Poreču na Svjetskom odmah su se ponudili da će nam doći svirati i raditi atmosferu u dvorani, kaže Martina Petretić.