Ponosno istarsko selo dočekalo svjetskog prvaka: vatromet, suze i mjesna himna. 'Ovo je sve!'

U špaliru, uz vatromet i bakljadu, dočekao je večeras Čepić svog Ivana Načinovića, svjetskog juniorskog prvaka u boćanju. Svatko od stotinjak mještana - koji su došli usprkos buri i poprilično hladnom, kišnom vremenu ispred mjesne oštarije - poželio je stisnuti ruku tom skromnom momku sa zlatom medaljom oko vrata, koji se, na rubu suza, činio kao da još i ne zna što ga je to zapravo snašlo.

„Nabralo se čuda ljudi, puno mi to znači. Ovo je sve! Isplatio se veliki trud“, kratko nam je prokomentirao Ivan dok su mu sumještani skandirali „Ive, Ive!“.

Lovorikama se okitio, podsjetimo, u tandemu s Adrijanom Šipekom (Sveti Jakov Jadranovo) u disciplini štafetnog izbijanja na netom završenom Svjetskom prvenstvu u Portoriku.

Ivana je došao dočekati i veteran s kojim je bacio prve boće, i Čepljanka koja se bavi ovim sportom, i onaj poznati odvjetnik koji u svakoj prilici podrži svoju sredinu, i Dean Cvečić, nezaobilazna figura kad su posrijedi društvena događanja u Čepiću, i predsjednik BK "Učka" Roberto Gobo, i načelnik Općine Kršan Roman Carić.

Ovo selo s 400-tinjak stanovnika već je sviklo dočekivati svjetske prvake: prije šest godina, naime, žestoko je proslavilo zlatnu medalju Ivanovog brata Matea, u istoj kategoriji i disciplini.

„Dosadni su već ovi Čepljani s tim prvacima“, dobacio je netko u prolazu. „Ponos Čepića – Ive i Mote: dva brata, svjetska prvaka“, kočilo se s transparenta ispred oštarije.

„To je izvanredno. Iznimno sam ponosan na brata. Nadam se da mu ovo nije zadnje zlato“, kratko je prokomentirao Mateo Načinović, državni seniorski reprezentativac, koji s Ivanom trenutno igra u drugoligašu „Rijeci“, nekadašnjem „Vargonu“.

„Kako da ti to opišem?! Rado bih da to svaki prova. Da nije bilo trenera Čede Vukelića, nema šanse da bi moji sinovi postigli ovakve rezultate“, kazao nam je ponosni otac Goran Načinović, koji je s Ivanom i Mateom natukao silne kilometre, vozeći ih po treninzima i utakmicama.

Spremno je, pucajući od ponosa, pohitao sa suprugom Manuelom pred objektiv našeg fotoreportera na jednu familijarnu.

Dok smo čekali svjetskog prvaka, porazgovarali smo i s Robertom Žulićem.

„Preponosan sam! Braća Načinović sa mnom su bacila prve boće, pa neka to kapi ki kako će“, kazao nam je Žulić, prigodno okićen kapetanskom kapom i kockastim šalom.

„U iščekivanju sam, uzbuđen da ti to ne moren opisat. Ipak smo mi tu na jogu stalno s Ivanom. Čekamo ga već šest let, da nam donese tu medalju u Čepić“, dometnuo je Denis Brajuha, boćar "Učke", kluba u kojem su braća Načinović napravila prve korake.

Evo, sada su Načinovići – ili Njoki, kako im je obiteljski nadimak - dobrano premašili Učku! Veći su od planine.

Ne sumnjamo da se, njima u čast, tamo prema noći, zaorila i seoska himna „Čepljanac sam, tu san rojen ja…“