'Zakon o strancima neće riješiti ključan problem - nekontrolirani uvoz stranih radnika i daljnje iseljavanje mladih iz Hrvatske trbuhom za kruhom!'

Sanja Radolović, saborska zastupnica iz redova SDP-a u raspravi u Hrvatskom saboru vezano za Zakon o strancima rekla je kako je udio stranih radnika u ukupnom broju zaposlenih u Hrvatskoj u 2023. godini dosegnuo  gotovo 9 posto. Projekcije Europske komisije pokazuju da bi do 2030. Hrvatska mogla izgubiti 7 posto aktivne radne populacije, dok procjene Hrvatske udruge poslodavaca govore da bi kroz idućih sedam godina na domaćem tržištu moglo raditi gotovo 400 tisuća stranih radnika. 

Radolović je zatim navela kako većinu oglasa za posao, gotovo 62 posto, čine upravo oglasi za radnike sa srednjom stručnom spremom, dok se udio oglasa za visoku stručnu spremu smanjio tijekom 2023. godine. Strani radnici koji dolaze u Hrvatsku rade nekvalificirane poslove ili poslove koji iziskuju srednju stručnu spremu i tu domaća radna snaga nema konkurenciju. Visokoobrazovanih stranih radnika i nema, jer su nam plaće za takvu vrstu poslova daleko niže nego u ostatku Europske unije, a još k tome su nam i visoki troškovi života koje je još dodatno povisila i inflacija. „Najtraženija“ zanimanja kod stranih državljana su radnici u građevini, konobari, pomoćni  kuhari, čistači i tesari te dostavljači, fasaderi i vozači.

Radolović je istaknula kako su najveći problem male plaće kako domaćih tako i stranih radnika. Stranci koji se zaposle u Hrvatskoj prosječno su lani zarađivali 603 eura neto plaće.

Izuzev niskih plaća, problem je i društvena integracija stranih radnika koja ne postoji, a ne postoji ni jasna evidencija stranih radnika. Naime, broj izdanih dozvola za boravak i rad u 2023. godini ne podudara se ni s jednom evidencijom koju vode u Zavodu za zapošljavanje i Zavodu za mirovinsko osiguranje, pa statistički ispada da se doprinosi ne uplaćuju za svakog drugog stranog radnika. Iako, je u 2023. godini izdano 172.500 dozvola za boravak i rad, za samo 87.600 njih uplaćuju se doprinosi. 

Treba podsjetiti i kako je u posljednjih nekoliko godina HDZ-ove vlasti iz Hrvatske „trbuhom za kruhom“ iselilo gotovo 500.000 Hrvata, mahom mladih radno sposobnih obitelji. Nije im previše pomogla ni ona mjera, vrati se u Hrvatsku i dobit ćeš 200.000 kn, jer se na prste jedne ruke može izbrojiti koliko se Hrvata vratilo zbog tih nuđenih 200.000 kn od strane HDZ-a za povratak u Hrvatsku. Sada se ide se na 5 godina oslobađanja od plaća poreza na dohodak za povratnike, dok se s druge strane kažnjava mlade ljude u Hrvatskoj i ukida se „olakšica za mlade“, odnosno mjeru oslobođenja od plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje zaposlenih osoba mlađih od 30 godina koju koristi 55 tisuća poslodavaca za čak 215 tisuća mladih i mladima će se bruto plaća smanjiti prosječno za 300 eura.

Radolović je navela kako kvalificirane radne snage nedostaje gotovo u svim djelatnostima te su poslodavci u  situacijama gdje ne mogu pronaći traženu radnu snagu. Struktura nezaposlenih ne odgovara strukturi potražnje, kako po obrazovanju, tako i po dobi. Razlog tome je što desetljećima ne postoji strategija promišljanja i praćenja tržišta rada, te obrazovni sustav koji ne prati potrebe gospodarstva u dovoljnoj mjeri. Kao glavni problemi neusklađenosti ponude i potražnje prema obrazovanju je razina obrazovanja koju zaposlenik posjeduje i koja je neusklađena s traženom razinom obrazovanja za kvalitetno obavljanje posla na radnom mjestu. Drugi problem odnosi se na mali broj učenika i studenata u Hrvatskoj koji se istovremeno školuju i djeluju na tržištu rada pa iz tog razloga ne posjeduju potrebna znanja i iskustva za obavljanje posla. 

Hrvatska je u nekontrolirani uvoz radne snage, odnosno ukidanjem kvota za strane radnike, ušla poprilično nespremna, jer čitav niz preduvjeta nije ispunjen pa poslodavci jeftino dobiju radnu snagu, a sve ostalo je prepušteno društvu, koje bi trebalo tražiti modele suživota stranih radnika s domaćim stanovništvom. 

Radolović je navela kako uvoz radne snage nije jednostavan ni bezazlen proces, već ima brojne prednosti i nedostatke, kako za poslodavce i radnike, tako i za državu i društvo. Treba osigurati da strani radnici budu dobro integrirani u zajednicu, ali uvoz radne snage ne bi smio zamijeniti napore za obrazovanje i zapošljavanje domaćeg stanovništva. 

Zaključno se nadovezala i na jučerašnji prijedlog izmjena Zakona o minimalnoj plaći i izmjena Zakona o tržištu rada o kojem se raspravljalo u Hrvatskom saboru, za koje je navela da su uz Zakon o strancima zapravo zakoni „spojenih posuda“ jer se usko vežu jedan uz drugoga, ali u konačnici neće riješiti ključan problem, uvoz jeftine strane radne snage i daljnje iseljavanje mladih iz Hrvatske „trbuhom za kruhom“. 

Ključno je, kaže Radolović, smanjiti potrebu za uvozom stranih radnika kroz mjere i rješenja koja imaju za cilj veći angažman domaćih radnika. Ako se ljudima u Hrvatskoj ne ponudi pravo na dostojanstven život i konkretne i provedive mjere za demografsku revitalizaciju, nećemo vratiti naše ljude u Hrvatsku niti spriječiti daljnje iseljavanje. Konkretne i provedive mjere znače omogućiti ljudima pravo na priuštivo stanovanje i krov nad glavom, pravo na adekvatno plaćen rad bez robovlasničkih ugovora i nepreglednog rada kroz ugovore na određeno vrijeme.