Titov general iz Pule živ i zdrav sa 104 godine! 'Ima stvari i informacija koje će sa mnom ići u grob'

Nakon što smo jutros pisali o tome da danas Titov general iz Premanture Ivan Mišković Brk puni 104 godine, tijekom dana smo ga posjetiti u njegovom domu na pulskoj Verudi.

Na samom ulasku u zgradu stanari su mu na oglasnoj ploči posvetili malen prostor za čestitku.

Nekoć jedan od najmoćnijih ljudi bivše države Jugoslavije - prvi čovjek KOS-a i Titov specijalni savjetnik za sigurnost - još uvijek je relativno dobrog zdravlja, oštrog uma, hoda, razgovara, prisjeća se gotovo svega što mu spominjemo i začuđujuće je dobrog raspoloženja. Smije se, zbija šale i vješto izbjegava teme koje mu nisu po volji. Ipak, priznaje da ga 'ubija' promjena vremena, pogotovo kada puše jugo. Nagovaramo ga da nam otkrije neku važnu povijesnu činjenicu, kakvu tajnu iz prošlih vremena, ispitujemo ga o sukobu s Jovankom Broz...

- Nismo se vidjeli dvije godine. Što ste radili u to vrijeme? Spremate li neku novu publikaciju?

- Da, pišem četvrtu knjigu koja će nositi naslov 'Kako sam doživio 104-tu godinu'. Nije još gotova, do sada sam napisao oko 60 stranica. Radim dalje.

- Kako ste? Služi li vas zdravlje?

- Bio bih dobro kada ne bi bilo biološkog zakona. Život se pomalo gasi.

- Čega se najradije prisjećate?

- Najljepša su mi sjećanja iz rata. Tada sam se osjećao slobodan kao ptica. Možda neće shvatiti, ali je tako. Prije podne bi sahranili poginule drugove, a od podne bi išli s brigadom i pjevali pjesme. Šta ćeš. Titova misao nas je sve ujedinjavala. Mi njega tada nismo ni poznavali, samo smo čuli da postoji Stari. Ja sam ratovao u Slavoniji, od Kalnika pa do Šida. Osjećao sam punu slobodu. Do odlaska u partizane djelovali smo u ilegali, a poslije smo se zapravo svi osjećali slobodno.

- Kada smo posljednji put razgovarali, najavljivali ste otkriti nove nepoznate detalje iz Titovog života. Primjerice, tko je bila Jovanka Broz prije nego što je postala Jovanka Broz i kako je uopće dospjela u Titov najuži krug.

- Upravo o tome sada i pišem. Ona je od mene tražila da i njoj referiram i odgovaram, isto kao Titu. Odmah sam joj rekao 'drugarice Jovanka, od toga nema ništa, ja sam položio zakletvu Titu i odgovaram isključivo njemu'. Odmah joj je došla pjena na usta. To je bio početak razlaza i mog odlaska od Tita. On se borio da ostanem njegov savjetnik za sigurnost, čak je rekao i da sam ispravno odgovorio Jovanki. Molio sam ga da me prebaci na drugu dužnost. Nije htio. Ipak, nakon osam mjeseci je popustio. Jer, žena je žena, žena je vrag [smijeh].

- Postoji li nešto što još niste otkrili?

- Ima toga. Došao sam do nekih novih spoznaja, pa i dokumenata. Imam jedan zapisnik Politbiroa u kojem Tito mene brani, a u isto vrijeme brani Jovanku. Ja sam mu rekao da će se do prije ili kasnije dogoditi. Tako je i bilo, ali moje mišljenje o njemu je ostalo isto kao što je bilo tada. Ništa se nije promijenilo.

- Kako gledate na tekuće događaje? Rat u Ukrajini...

- Ne ulazim u te teme, znam da se ratuje u Ukrajini i u Palestini, ali ne znam detalje. Slabo pratim sve to.

- Hoćete li u novoj knjizi otkriti baš sve?

- Ima stvari i informacija koje će sa mnom ići u grob.