Stefano Erman je biolog zaposlen u pulskom Aquariumu, ali i svjetski uspješan sportski ribolovac!

Ogromni valovi, brutalne morske struje, potpuno drugačiji način ribolova nego na Mediteranu… Sve su to iskusili reprezentativci Hrvatske u lovu iz usidrene brodice, među kojima su bili i Istrijani, na nedavno održanom Svjetskom prvenstvu u Irskoj. I iako su takvi uvjeti za njih bili potpuno strani te zbog toga nisu bili među favoritima, na koncu su pobijedili i obranili lanjsko ekipno svjetsko zlato iz Novigrada. Ne samo da su obranili zlato, nego su ujedno i prva reprezentacija svijeta na službenoj rang ljestvici!

A reprezentacija je već godinama u istom sastavu. Dobro se poznaju i to itekako doprinosi ovakvim uspjesima. Rekli bismo da se sve u njoj svodi na zadarsko-istarski pogon. Naime, četvorica reprezentativaca su iz Zadra (Ivan Galzina, Marko Sikirić, David Bajlo i Luka Gredičak), dvojica iz Istre (David Pinezić i Stefano Erman), s time da je izbornik Matteo Jugovac iz Umaga, dok je glavni trener Elvis Barak iz Plomina.

Nakon ogromnog uspjeha, koji je tim veći jer su domaćina prvenstva Irsku i uvijek favoriziranu Italiju ostavili iza sebe, i to već nakon prva dva od ukupno tri natjecateljska dana, našli smo se s jednim od zlatnih ribolovaca – 32-godišnjim Stefanom Ermanom iz pulskog Kluba športskih ribolovaca (KŠR) Uljanik, koji se još od 2007. bavi sportskim ribolovom. On je svojedobno, dok se još natjecao u juniorskoj konkurenciji, bio drugi na svijetu. Na Svjetskom prvenstvu u Irskoj, koje mu je ujedno bilo 12., osvojio je deseto mjesto pojedinačno. Ali mogao je biti i puno bolji. Naime, nakon dva dana natjecanja bio je peti i vrlo je lako mogao završiti na postolju da taj treći dan nije bio nešto lošiji.

- Zaista je za nas ovo zlato bilo veliko iznenađenje. Mislili smo da ćemo biti četvrti, peti, u najboljem slučaju treći. A mi smo već nakon dva dana bili svjetski prvaci. Na sjeveru je ribolov potpuno drugačiji nego na Mediteranu. Ali baš potpuno drugačiji. Lovili smo s nekakvim plastičnim cjevčicama koje se stavljaju oko osnovnog najlona. Glavni ulov su uglavnom bile mačke, plosnatice, moli… Drugim riječima, riba od pijeska i blata. Užasno su jake struje i sva riba je na dnu. Da vam dočaram koliko je to drugačiji ribolov, reći ću da smo lovili s rampinom, odnosno olovom koje je imalo zakačke da se može usidriti na dnu, priča nam Erman.

On je već imao nekog iskustva ribolova na sjeveru europskog kontinenta pa je otprilike znao što ih čeka u Irskoj. Naime, 2016. je bio na Svjetskom prvenstvu u Engleskoj, gdje se lovila slična riba, ali ne na ovako ekstreman način kao u Irskoj. Zbog toga im je falilo i nešto opreme za koju jednostavno nisu ni znali da će im trebati pa su se morali snalaziti na licu mjesta. A to baš i nije bilo jednostavno. Erman nam priča da je u krugu od stotinu kilometara od mjesta u kojem su bili smješteni bila tek jedna butiga s ribolovnom opremom, čiji je vlasnik ujedno i izbornik Irske reprezentacije pa je ponuda u trgovini odjednom bila malo prorijeđena u vrijeme trajanja prvenstva.

- Uspjeli smo na koncu dobiti neke informacije od domaćina pa smo se mogli i malo bolje pripremiti. Imaju i oni šeke, odnosno grote kao mi, ali more je bilo toliko valovito da nismo mogli s brodovima izlaziti previše vani i sve se uglavnom svelo na ribolov u uvalama. Jedino smo na službenom treningu jednom izašli na otvoreno more, ali skoro smo se potopili od velikih valova, iako su brodovi s kojih smo lovili bili dugi i do 18 metara. Dosta je puhalo, ali i da nije, tamo dolaze valovi s oceana pa i ne treba biti vjetra da bi oni bili ogromni. I još je tu ta jaka struja koja dostiže brzinu od pet, šest milja, kaže Erman.

Da bismo dočarali koliko je to jako, recimo da na jugu Istre, oko svjetionika Porer i Albanež, struje ne prelaze tri milje, a svima koji su lovili u tom našem akvatoriju znaju koliko je već ta brzina moćna.

- Da recimo nismo imali olova s rampinima, morali bismo loviti s olovima od barem pola kilograma da bismo uopće spustili ješku na dno! A tamo se mora jako dobro, da tako kažem, usidriti predvez. Jer kad olovo ne bi bilo usidreno, ulov bi u potpunosti izostao, pojašnjava Erman, koji je u KŠR Uljanik došao tek ove godine, dok je prije bio član Sportskog ribolovnog društva Ribon iz Novigrada.

On je po struci biolog, zaposlen je u pulskom Aquariumu, i to mu znanje dobro dođe u ribolovu. Otkriva nam da je upravo u Aquariumu naučio kako se hrane morske mačke. „One jedu samo na njuh, budući da su gotovo potpuno slijepe. Zato smo morali imati usidrene udice, da bi one osjetile miris i na koncu se ulovile.“

I iduće godine ide na Svjetsko prvenstvo koje će se održati u Crnoj Gori. Kao što smo već spomenuli, Italija je uvijek u vrhu sportskog ribolova. Ali njihovi natjecatelji gotovo da se isključivo bave sportskim ribolovom, imaju jake sponzore i od njih se uvijek očekuju pobjede, dok si naši reprezentativci, iako najbolji na svijetu, ne mogu priuštiti profesionalni status u ovom sportu, odnosno živjeti isključivo od toga.

Inače, Erman se u Aquariumu bavi slatkovodnim tropskim ribama i biljkama, ali naravno da ga zanima morski svijet. Pitamo ga nije li mu žao ulovljene ribe, budući da se na natjecanjima vrednuje količina ulova. „Sad kad radim u Aquariumu doista mi je žao ubiti ribu. Na treningu uvijek pokušavam pustiti što više ribe natrag u more. Uzmem si onoliko koliko mi treba za jesti. I na svjetskim prvenstvima se sve više pazi na to. Sudac pogleda koju si ribu ulovio, zapiše bodove i onda vraćaš ribu u more. Kod nas na Mediteranu će to ići teže, jer lovimo manjim udicama koje riba zna skroz progutati i nema joj više spasa. Ovdje se riba na natjecanjima važe, a ne boduje pa je i u tome razlika.“

Do kraja godine nema puno natjecanja. Ono što Erman zna je da će otići na Zlatnog ribona u Rovinj. To će mu biti prvo natjecanje nakon Irske. Vjerojatno će s tim natjecanjem završiti sezonu. Malo, naravno, planira otići i na orade, ali to će biti u privatnom aranžmanu.