Opaki prodavači na pulskom merkatu

Ovo više nije slučajnost. Grad se bez ikakve sumnje opasno uhvatio u koštac s prodavačima na pulskoj tržnici. Opak je to svijet. Svašta oni tu prodaju. I malancane, i tikvice, i salate, i kupus… Kažem vam, svega tu ima. Zato ih valja staviti u red. Jer učas posla oni se otmu kontroli. Nestašni su. Kao djeca. Trčkaraju oni tako po tržnici da bi što prije iznijeli robu na banak jer im se svaka minuta kašnjenja naplaćuje 13 centi. Pa im moraš rezati lance kojima za štandove vezuju kolica za dopremu robe, budući da ih ujutro nema ni za lijek, a sve zbog nakupaca koji ih u cik zore odvezu do obližnjeg parkirališta i onda ne vrate na mjesto.

A sad im je valjalo doskočiti i za skutere koje su parkirali preko puta merkata. Ne'š majci, poručili su im iz Grada. Fino su im prvo na motorine prikačili upozorenja, a odsad će ih i kažnjavati. Jer ima po gradu označenih mjesta za parkiranje motora koliko te volja. U blizini tržnice mislim da ih je čak šest, nemojte me uzeti za riječ, nisam ih brojao, ali mislim da ih je toliko. Pa zar ne mogu nestašni prodavači, ako im je malo tih šest mjesta, naslagati skutere jedan na drugoga? Može tako stati i njih 12, a da ne govorim ako odu i u treći, četvrti red. Ili neka prošeću. A ne da samo kukaju. Kao da bi im pala dlaka s glave kad bi nekoliko stotina metara, koji, strogo gledajući, ponekad čine i kilometre, ali pustimo sad te sitnice, pješice udarili do merkata.

Rijetko to govorim, ali mislim da je ovdje Grad u pravu. Mislim da smo si svi skupa umislili da živimo na Mediteranu, gdje su tržnice uvijek pomalo kaotične, što im daje dodatnu draž. Ne, ovo je Skandinavija, objašnjavaju nam vladajući. Oni isti koji su nam i tiramole zabranili. Ovdje se zna što je red, a što nered. Barem u njihovim glavama. Očito nemaju pametnijeg posla nego gledati svoje sugrađane kroz nišanske sprave. Koga briga to što Pula, poput Venecije, tone, doduše ne doslovno poput talijanskog grada, već figurativno, što pojedini dijelovi grada izgledaju poput Avdiivke, što prometnice u nekim naseljima djeluju kao seoski putovi, što živimo u Trumanovom showu…

Trenutno je najvažnije obračunati se s prodavačima na merkatu. Pa i pod cijenu da sve otiđe k vragu. Uostalom, kakve veze ima i ako glavna tržnica bude prazna poput konzerve u iračkoj pustinji, da parafraziram jednog pjesnika? Eno je ona na Verudi ako netko baš inzistira da kupi kakvu domaću voćku i povrćku. U redu, možda pretjerujem, neće pulski merkat samo tako opustjeti. Znaju naši političari, mislim na trenutno vladajuće, da im je on jako bitan. Jer gdje će sutra skupljati potpise za svoje kandidature ako ne upravo ovdje, na mjestu otkuda sada tjeraju ljude. A možda se više ni neće kandidirati pa onda žele ostaviti ništavilo iza sebe. I to ima smisla. Ali samo za njih.