Ovo su dobitnici godišnjih priznanja Grada Buja, pročitajte čime su ih zaslužili

Najsvečaniji dio sjednice povodom obilježavanja Dana Grada Buja bila je dodjela godišnjih nagrada zaslužnim građanima i tvrtkama koji su svojim doprinosom pridonijeli razvoju kako grada Buja, tako i cjelokupne Bujštine.

Medalju Grada Buja dobili su: Višnja Postružin, Stojan Stanković Stole (posthumno), Palmira Brozolo, Stjepan Pečanić i Stanislav Kojčinović.

Plaketu grada Buja dobili su Radio Kopar Capodistria te tvrtke N.P.V. Istra' i OPG 'Brajko'. Povelju 'Počasni građanin Grada Buja' dobio je Roberto Ciambetti, predsjednik skupštine regije Veneto.

Višnja Postružin

Svoju službu odgajateljice na području Bujštine Višnja Postružin započela je 1996. godine, prvo u umaškom vrtiću 'Duga', a 1999. godine nastavlja raditi u Dječjem vrtiću Buje u kojem u struci radi sve do danas. Popularna teta Višnja na području Buja radi više od 28 godina a uskoro odlazi u zasluženu mirovinu.

Višnja Postružin dala je veliki obol pri obrazovanju brojnih generacija. Osoba je koja svakom djetetu pristupa individualno i posvećuje mu punu pažnju za odgojno i životno usmjerenje. Bila je mentor više pripravnica, a njezini projekti su uvršteni u literaturu za predškolski odgoj 'Vrtić kao dječja kuća'. Inicijator je i organizator mnogih hvalevrijednih manifestacija i dobrotvornih akcija.

Važno je napomenuti da je i za vrijeme korone uvijek ostala aktivna: skladala pjesme, pisala audio vizualne priče i igre, pisala scenarije za igrokaze te izradila kazalište lutaka.

Stojan Stanković 

Stojan Stanković Stole je strast prema glazbi gajio od malih nogu, zahvaljujući utjecaju svog djeda koji ga je uveo u svijet tradicionalne glazbe. Svoj glazbeni put započeo je svirajući harmoniku koju je dobio na dar od oca. Gitara je ubrzo osvojila njegovo srce i postala njegova najveća strast koja ga prati kroz cijeli život. Za svoje likovno stvaralaštvo, za svoje mnogobrojne pjesme, inspiraciju je nalazio u svakodnevnom životu, pletući jednostavne i duboke priče.

Njegova glazbena karijera započela je šezdesetih godina prošlog stoljeća. S grupom ITD Stojanova je popularnost prešla granice, učinivši ga idolom mnogih generacija i legendom u domovini.

Iako je za sebe volio reći da je 'dijete rock & rolla", Stojan je istraživao i druge glazbene stilove. Suradnja s koparskom grupom Calegaria omogućila mu je da oživi mnoge stare istarske i venecijanske pjesme koje i danas odzvanjaju trgovima i kazalištima. Zajedno su snimali televizijske emisiji i nastupali na brojnim koncertima u Hrvatskoj, Italiji i Sloveniji.

Nagradu je preuzela njegova kćerka Ivana Stanković Višković.

Palmira Brozolo

Nakon završene gimnazije upisuje Pedagošku akademiju u Puli gdje završava studij povijesti i geografije. Nakon studija počinje raditi u Osnovnoj školi Milan Šorgo u Oprtlju, Područna škola Završje gdje radi do 1963. godine. Od 1964. do 1973. godine radila je u OŠ Milan Šorgo u Oprtlju, a krajem 1973.godine seli s obitelji na područje grada Buja, gdje kratko radi kao učiteljica razredne nastave. Početkom 1976. godine počinje raditi u bujskoj osnovnoj školi.

Nedugo nakon toga upisala je vanredno, uz rad, Fakultet za defektologiju u Zagrebu i počela je raditi u posebnom odjelu škole, koji se tada zvao specijalni odjel.

Dugi se niz godina, uz puno strpljenja, posvetila djeci s posebnim odgojno obrazovnim  potrebama koja su imala određenih teškoća u praćenju i savladavanju redovitog školskog programa. Svakom je djetetu pristupila s posebnom pažnjom s ciljem smanjenja prepreka i prevladavanja individualnih razlika.

Uspjela je rehabilitirati većinu učenika koji danas imaju svoje mjesto u društvu.

Posljednje godine svoga radnoga staža provela je predavajući povijest i geografiju te je 1992. godine otišla u mirovinu.

Nagradu je preuzeo njezin sin Geraldo Brozolo.

Stjepan Pećanić

Jedan od simbola agronomije na ovim istarskim prostorima bez ikakvih je dvojbi Stjepan Pećanić koji je zvanje diplomiranog inženjera agronomije stekao davne 1961. godine.

Tada se zaposlio u Općoj poljoprivrednoj zadruzi, u kojoj je imenovan za rukovoditelja OUR-a Buje. Imao je u prvom redu zadatak - što je bio i strateški plan Opće poljoprivredne zadruge - da se obnove napuštena područja sadnjom mnogobrojnih vinograda, maslinika, voćnjaka te drugih kultura. To je bio jedan od temeljnih razloga da su mnogi stanovnici Bujštine zasnovali radni odnos i na taj način je Bujština postala prva vinogradarska i maslinarska 'velesila' s cijenjenim vinima i maslinovim uljem. Opća poljoprivredna zadruga je transformirana u PIK zbog svojih proizvodnih kapaciteta, čiji je čelni čovjek bio i Stjepan Pećanić. Poljoprivreda je doživjela procvat njegovim dolaskom i stručnim pregalaštvom, a uz to je bio osiguran plasman svih proizvoda na domaće i inozemno tržište. I obiteljska domaćinstva su bila uključena u proces proizvodnje, zbog čega su mnogi ostali na obiteljskim ognjištima čime je zaustavljen 'val' iseljavanja.

Podsjetimo da je ondašnji PIK imao u vlasništvu više od pet tisuća hektara vinograda na području Bujštine, od čega 650 hektara samo na području grada Buja. Uz dominantnu Malvaziju i Teran 70-ih godina prošlog stoljeća zasađene su nove sorte: Chardonnay, Merlot i Hrvatica, te stolne sorte Afus Ali, Plemenka bijela i Kraljica vinograda. Sve prisutniji su bili i novi nasadi raznog voća: jabuka, bresaka i lješnjaka. Treba spomenuti da je 60-ih godina maslinarstvo doživio uzlet kada su uvedene nove uljne sorte maslina: Leccino, Pendolino, Frantoio, Moraiolo, te stolne sorte za konzerviranje Ascolana i Itrana. Dodajmo ovome da je PIK Umag u svojim pogonima proizvodio dva čuvena vina - Malvaziju i Merlot.

Generalni direktor u dva navrata bio je i Stjepan Pečanić, do umirovljenja 1998. godine.

Radio Capodistria

Povodom 75. obljetnice osnutka i djelovanja, Grad Buje odlučio je nagraditi Radio Capodistria, nakladnika RTV Slovenije na talijanskom jeziku. Namijenjen talijanskoj nacionalnoj zajednici Slovenije, ali i Hrvatske, Radio Capodistria pridonio je obilježavanju jednog razdoblja i važne stranice radijskog emitiranja na ovom europskom prostoru te i dalje ima dragu i vjernu publiku diljem Istre, a posebno na Bujštini. U 24 sata dnevnog programa, prepunih informativno-zabavnih prostora, Radio Capodistria igra vrlo važnu ulogu u razvoju dobrosusjedskih odnosa, u kulturnoj razmjeni, u međusobnom razumijevanju i poznavanju na prostoru koji spaja Italiju-Sloveniju i Hrvatsku. Treba reći i da je na Radio Capodistriji zaposleno i nekoliko žitelja Buja.

Nagradu je preuzeo David Runco, zamjenik direktora RTV Slovenija za programe na talijanskom jeziku.

N.P.V. Istra Buje

Poduzeće N.P.V. Istra, u vlasništvu obitelji Gjergjaj, ovogodišnji je dobitnik nagrade grada Buja za dugogodišnji doprinos lokalnoj zajednici i gospodarstvu. Priča počinje 1977. godine, kada se obitelj Gjergjaj doselila u Buje, a otac Marko otvorio Caffe Bar Istra. Ovaj ugostiteljski objekt ubrzo je postao kultno mjesto okupljanja stanovnika Buja. 'Kod Marka' je postala omiljena destinacija, gdje se i danas, uz jutarnju kavu ili poslijepodnevno piće, razmjenjuju mišljenja i vicevi, njegujući duh zajedništva.

S vremenom su sinovi nastavili obiteljsku tradiciju, proširivši poslovanje kupnjom gradske Kavane, čime su podigli poduzeće na višu razinu. Zahvaljujući trudu i predanosti, N.P.V. Istra danas zapošljava osam djelatnika te nastavlja pružati visokokvalitetnu uslugu, ostajući važan gospodarski subjekt u Bujama.

Vlasnici naglašavaju svoju duboku ljubav prema Istri, ističući da, iako su proputovali svijet, Buje za njih uvijek ostaju najljepše mjesto. Ova nagrada je priznanje za njihov kontinuirani rad, doprinos lokalnoj zajednici i njihovu predanost očuvanju istarske tradicije u svakodnevnom poslovanju.

Nagradu je preuzela Vera Gjergjaj

OPG Brajko

Angelo Brajko iz Oskoruša, zbog ljubavi prema zemlji i tradicionalnim proizvodima, odlučio se uz oca Giovannija posvetiti selu, nastavljajući obrađivati ​​vinograde i maslinike obitelj. Godine 1987. pokrenuo je OPG 'Brajko'.

Glavni cilj je uzgoj autohtone vinove loze, posebice istarske malvazije i momjanskog muškata te sorti maslina poput istarske bianchere i buse. Uspjesi su odmah stigli uz razna priznanja i nagrade za kvalitetu, kao i to što je tvrtka jedan od osnivača udruge 'Vino Momilianum.

S godinama su se Angelu u radu pridružili sinovi Simon, Kristjan i Stefano na koje je prenio svoju strast prema proizvodnji vina, ali i prema ekstra djevičanskom maslinovom ulju, zahvaljujući čemu su uvršteni u prestižni vodič Flos Olei.

Stanislav Kojčinović

Odmah nakon položene mature Stanislav Kojčinović otvara obrt za ugostiteljstvo Maslinova grana i sa 18 i pol godina postaje jedan od najmlađih obrtnika na Bujštini. Od tada, 3. lipnja 1994. godine radi u ugostiteljskom objektu na istoj adresi. U samom početku su mu u poslu pomagali njegovi roditelji, a zatim je imao i nekoliko zaposlenika, a primao je i naučnike na praksu. U početku je najviše imao domaće goste, a onda su sve češće u restoran dolazili i žitelji susjednih zemalja, kao i gosti okolnih kuća za odmor. Poslije nekoliko godina sagradili su i krušnu peć i proširili ponudu sa više vrsta pizza. Dosta poslova Stanislav osobno obavlja, od nabave do posluživanja u gostionici. U toku ovih 30 godina ističe da je bilo i uspona i padova, ali prevladane su sve teškoće. Ipak, kako sam kaže - bilo je više lijepih trenutaka. Kroz svoj radni vijek upoznao je puno ljudi, stvorila su se brojna prijateljstva, a neka i za cijeli život i desetljećima traju.

Roberto Ciambetti

Buie s regijom Veneto dijeli dragocjenu kulturnu baštinu koja proizlazi iz stoljeća zajedničke povijesti pod vlašću Serenissime Republike Venecije.

Roberto Ciambetti odigrao je ključnu ulogu u jačanju ove povijesne veze, promičući inicijative koje jačaju zajednički kulturni identitet.

Posebno se istaknuo bezuvjetnom podrškom valorizaciji istrovenetskog dijalekta, temeljnog elementa naše nematerijalne baštine. Njegov angažman realiziran je kroz festival Istroveneta, događaj koji slavi jezično i kulturno bogatstvo teritorija koji su nekada bili dio Serenissime.

Roberto Ciambetti uvjeren je da je Venecija i naš dom jer je izgrađena od bijelog istarskog kamena i počiva na drvenim stupovima u šumi Svetog Marka podno Motovuna. Ove riječi duboko odzvanjaju našim identitetom i našom predanošću očuvanju i promicanju istromletačkog jezika i kulture. Njegov doprinos bio je temeljan za uspjeh ovih inicijativa i za jačanje naših veza s regijom Veneto.