Neugledni 'svemirac' iz Rovinjskog Sela preobrazit će se u jednog od najljepših leptira

Nemalo me iznenadilo kada sam u svom dvorištu umalo stao na, za mene odgojenog u ruralnoj sredini, neobičnu veliku i debelu gusjenicu koja ima mali rep i velike oči. Isprva mu se činilo da je riječ o nekoj od gumenih igračaka sličnom onima iz animiranih filmova. Međutim gusjenica, koja se očito ne snalazi na podu, na dodir se brzo okrenula na drugu stranu.

Znači, riječ je o živom biću čiji identitet nije bilo lako identificirati. Pomislih je li riječ o novom uljezu kojeg sa sobom donose klimatske promjene, zbog kojih neke nestaju i pojavljuju se nove životinjske vrste na moru u kopnu, poput opasnih nilskih komaraca, ogromnih azijekih stršljenova i slično. U ovom slučaju, pomislih, moglo bi biti riječi introduciranoj gusjenici koja će poharati moj mali vrt.

Srećom, i ovaj put pomogao je svemoćni Google. Nakon duge pretrage ustanovio sam da se, kad je riječ o našem području, radi o rijetkom simpatičnom uljezu koji je ispao s obližnjeg oleandra, jednom od najljepših i najotrovnijih stablašica koje ukrašavaju primorske vrtove.

Oleandrov ljiljak

Riječ je, naime, o Oleandrovom ljiljku (Daphnis nerii), koji u stadiju gusjenice možda nije baš atraktivan. Ali, kada se iz gusjenice preobrazi u leptira, onda se mijenja priča. Za neke je riječ o najljepšem leptiru na našem planetu. Raspon krila kreće mu se od 9 pa do čak 11 centimetara, hrani se nektarom cvijeća i aktivan je samo u sumrak.

Inače, ova velika gusjenica ima dvije prepoznatljive crno-plave mrlje u obliku oka na prednjem dijelu, koje su ustvari 'lažne oči' kojima plaši neprijatelje te bijele točke na bočnoj strani tijela. Prije kukuljenja mijenja boju u narančasto-crnu, kao što je slučaj s ovim na koju sam naišao.

Oleandrov ljiljak se hrani lišćem oleandra koji je otrovan za sve životinje, ali ne i za ovog izdržljivog kukca, koji je razvio metode probavljanja otrovnih supstanci te si time osigurao nesmetan razvoj u svojoj najranjivijoj fazi života. Nakon pročitanog štiva simpatičnu gusjenicu sam vratio na oleandar posađen pred pola stoljeća. Zanimljivo, u svih tih pet desetljeća na brižljivo orezivanom oleandru nije primijećen ovakav predator.

Sada valja čekati  i vidjeti je li pretrpio stres i hoće li se uspjeti preoblikovati u leptira. Ujutro ga nisam primijetio pa ne znam je li živ ili je pronašao koje skriveno skrovište. Kukuljica je velika 6 do 7,5 centimetara, svijetlosmeđa, sa sitnim crnkastim prugama, obično se nalazi u površinskim slojevima tla, pa se možda tu sakrio.

Nekoliko generacija mladih

Oleandrovi ljiljci tijekom sezone, od svibnja do kolovoza, stvaraju nekoliko generacija mladih koje s lakoćom preživljavaju u Europi. Kako za život preferiraju tople krajeve, tako zadnja generacija odraslih leptira krajem ljeta leti u toplije krajeve, Afriku ili Aziju, gdje se nastavljaju razmnožavati. Krajem sljedećeg proljeća odrasli leptiri ponovno se sele u područja Europe. Zbog klimatskih promjena pronađeni su čak u Skandinaviji, a koliko su žilavi pokazuje podatak da su se pojavili čak na Havajima , gdje su, u toplom podneblju, stalna vrsta kojoj za opstanak nisu potrebne migracije.

Može ga se naći u različitim staništima, posebno su to suha riječna korita s pojedinačnim grmovima. Izbjegavaju gusto obrasla područja i preferiraju sušna i sunčana mjesta. Ženke polažu jaja pojedinačno na obje strane listova oleandra (Nerium oleander), osobito na biljkama koje rastu u skrovitim područjima. Jaja su glatka, svijetlozelena, promjera od tri do četiri milimetara. Nakon tjedan ili dva gusjenice se izlegnu iz jaja i krenu se hraniti vršnim listovima i cvjetovima. S vremenom se spuštaju sve niže po biljci.

Oleander im nije jedina prehrana: gusjenice se također hrane biljkama poput hibiskusa, kaline, zimzelena, vinove loze, bršljana i drugih. Iako mogu prouzročiti vidljivo opadanje lišća, njihov ekonomski značaj kao štetnika oleandara nije značajan jer su obično rijetki.