'Mir. Mir i tišina. To je ono što me privlači u ronjenju na dah pod ledom'

Veliki broj Rovinjana okupio se na ljetnoj pozornici Zajednice Talijana na premijeri dokumentarnog filma „140 Under Ice“, kojim je ovjekovječeno postizanje novih svjetskih rekorda njihove sugrađanke Valentine Cafolla u ronjenju na dah ispod leda na talijanskom jezeru Anterselva u ožujku ove godine. Autori filma su redatelj Fabio Ferioli, poznati talijanski snimatelj ekstremnih sportova pod vodom i Simone Vrech, filmski redatelj.

Istodobno, u Foto art galeriji Centra za vizualne umjetnosti Batana postavljena je istoimena izložba fotografija koje su snimili Predrag Vučković i Joerg Mitter. Predrag Vučković iz Beograda je službeni Red Bull snimatelj i jedan od najboljih svjetskih fotografa specijaliziranih za snimanje ekstremnih sportova u zraku, na zemlji i pod vodom. Fotografije Predraga Vuškovića objavljene su u više od 500 svjetskih novina i časopisa. Od ovih, izloženih fotografija u Batani, neke su dobile brojne nagrade specijaliziranih sportskih revija. Joerg Mitter iz Graza je također Red Bull snimatelj iz vlasnik agencije CEO Limex images.

Valentina Cafolla, studentica na zagrebačkom Fakultetu kineziologije, u more i čarobni svijet podmorja zaljubila se kao djevojčica roneći s tatom Robertom, vrsnim roniocem i podvodnim ribolovcem, vlasnikom kluba Rovinj Sub. Pod nadzorom oca počela je roniti već s tri godine. Morske dubine su je posebno vukle kada su svakog ljeta odlazili na krstarenje obiteljskom jahtom Drin u Dalmaciju.

„Već s osam godina trudila sam se dosegnuti dubinu na koju bi tata zaronio, naravno neuspješno. Ipak, jednom je došao do mene i pokazao mi ribu s kojom se nadmudruje. Bio je to ogroman gof i u tom sam trenutku ostala sam bez daha“, priča nam Valentina objašnjavajući kako je nakon toga počela roniti sve dublje u želji da otkrije što više podvodnog svijeta.

Sa 17 godina ronila do 45 metara dubine

Sa 17 godina sam već je u ronjenu na dah dostizala dubinu od 45 metara. Natjecateljski duh je bio sve jači, ali se do punoljetnosti nije mogla prijaviti na natjecanja, ali je i dalje razvijala natjecateljski duh.

„I onda je konačno došao taj 18. rođendan koji sam čekala da bih se mogla početi natjecati. Tada sam upoznala dvoje ljudi koji su tražili nekoga tko bi se odvažio na obaranje svjetskog rekorda u ronjenju ispod leda. Zaintrigiralo me to, počela sam trenirati i ideja o natjecanju je pala u drugi plan“, kaže Valentina koja je u međuvremenu maturirala u rovinjskoj Prirodoslovno – matematičkoj gimnaziji te je nastavila obrazovanje na zagrebačkom Kineziološkom fakultetu.

Prvo natjecanje u kojem je sudjelovala 2016. godine odvijalo se na jezeru Anterselva kod Bolzana u Italiji, na visini od 1600 metara. Ideja je bila da uz pomoć monoperaje zaroni i prijeđe dužinu od 110 metara.

„Natjecanju su prethodile opsežne pripreme koje podrazumijevaju boravak u moru zimi u tankom odijelu s rupama kako bih se naviknula na tu temperaturu. U Hrvatskoj nema leda ni jezera s takvim debelim ledenim pokrovom pa mi je tata ispred našeg ronilačkog centra napravio polje sa špagom od 100 metara dužine. Ovdje nije u igri bilo samo ronjenje kao disciplina, nego je zahtijevalo puno mentalnog treninga, vježbi disanja i meditacije“, opisuje Valentina obrazlažući kako joj je otac bio trener te je ujedno u teretani radila vježbe snage.

Nepriznati rekord od 110 metara pod ledom

„Cilj je bio naviknuti tijelo na stres kakav me čekao pod ledom tako da stignem spremna. S tim da temperatura ispod leda bude od dva do tri stupnja Celzijeva, a već oko jednog stupnja se počinje lediti. Za usporedbu, more je u veljači bilo oko 10 stupnjeva, tako da je razlika poprilična. No ne osjetite tu hladnoću jer ste zaštićeni. Imala sam debelo odijelo u gornjem dijelu od 7 milimetara dok je donji dio bio 5 milimetara te sam nosila masku. Jedino su mi usta bila izložena, no brzo se priviknete“, objašnjava Valentina koja je te 2016. godine oborila svjetski rekord ronivši 111 metara pod ledom. Zbog organizacijskih neprilika rekord joj međutim bio priznat. Mnogi bi odustali, a Valentinu je ovaj nepriznati rekord bio stimulans za nastavak novih pokušaja obaranja rekorda.

„Mir. Mir i tišina. Eto, to je ono što me privlači u ronjenju da dah pod ledom. Takav mir nigdje nisam iskusila i zato mu se rado i često vraćam“ objašnjava Valentina svoju strast za ovom ekstremnom ronilačkom disciplinom.

Već sljedeće, 2017. godine, Valentina je ponovno došla na isto natjecanje da bi postavila prvi svjetski ženski rekord pod patronatom Svjetske federacije u ronjenju na dah CMAS.

Prvi „pravi“ rekord 128 metara u minuti i 27 sekundi

„Iz drugog pokušaja postigla sam novi svjetski rekord u ronjenju na dah pod ledom. Prvo mi se desio peh jer je na 70 metara dužine voda ušla u odijelo, što je bio preveliki šok za tijelo i morala sam izaći. No, u drugom pokušaju sam ostvarila cilj i postigla prvi ženski rekord koji je priznala Svjetska federacija u ronjenju da dah, a uspjela sam preroniti 125 metara za minutu i 27 sekundi“, nastavlja Valentina.

Vrativši se na mjesto gdje je sve počelo, ove godine je u veljači u dva dana natjecanja oborila čak dva svjetska rekorda, a kaže kako joj je od svih sportskih uspjeha ovaj najviše prirastao srcu.

Nakon duže pauze Valentina je opet krenula na jezero Anterselva sa zadatkom obaranja vlastitog rekord iz 2017. godine. Međutim, dan prije nastupa stigla je vijest da je Japanka Yasuko Ozeki prestigla njen rekord za jedan metar.

Sa 140 metara „debelo“ nadmašila rekord Japanke Yasuko Ozeki

„Ta me vijest pomalo iznenadila pa sam u podsvijesti mislila da li mogu li to prestići. Nakon godina odricanja i žestokog treniranja znala sam da to mogu. Led je bio debljine 45 centimetara i prvih 40 metara bilo mi je jako hladno, no kad sam se priviknula nije više bilo problema“ prisjeća se naša sugovornica koja je preronila s monoperajom 140 metara i time postavila svjetski rekord u ronjenju na dah ispod leda. Potom je dan poslije postavila još jedan rekord u ronjenju na dah ispod leda s dugačkim ronilačkim perajama u dužini od 80 metara.

Kaže da se nakon toliko godina, koliko je god to ekstremna disciplina, u potpunosti adaptirala na ronjenje pod ledom. Ponekad probleme može stvarati lošija vidljivost zbog zamućene vode, ali ona se s time nije susrela niti je doživjela bilo koje druge komplikacije.

„Problemi nastaju ako ne slušate tijelo i precjenjujete svoje mogućnosti, a to se nikad nisam usudila. Postizanje rekorda u ronjenju na dah pod ledom nije kao u filmovima da ste vi sad negdje ispod površine i borite se za život. Po pravilima, na svakih 20 metara mora biti rupa tako da možete izaći i udahnuti u slučaju nekih opasnih situacija. Nema ni drugih opasnosti jer imate uže koje pratite, a uz vas su ronioci i u svakom trenutku vas mogu izvući kad izgubite svijest ili se nešto drugo dogodi“, kaže Valentina.

Ekološka poruka, izazov i inspiracija ženama diljem svijeta

„Želja mi je da moji uspjesi postavljanja novih svjetskih rekorda u daljinskom ronjenju pod ledom ne budu samo osobni izazov već i inspiracija ženama cijelog svijeta da slijede svoje snove i savladavaju prepreke na koje će naići u životu. Uz to željela bih da moja takmičenja na jezeru Anterselva predstavljaju jedinstvenu priliku za podizanje svijesti o ekološkim i klimatskim izazovima s kojima se naš planet suočava“, zaključuje svoju priču Valentina.

Iako ponosna i sretna zbog svog uspjeha, priznaje kako je u dobi od 18 ili 19 godina trebala još poraditi na zrelosti. Nakon postavljanja rekorda 2017. godine okrenula se plivanju s perajama.

„To je više fizički sport koji se zasniva na snazi i brzini. Kod plivanja s perajama sam imala treninge po dva sata uz još dva sata u teretani tri puta tjedno, ponekad i četiri sata treninga u danu. U ovom sportu sam se zadržala sljedećih pet godina, a onda sam se vratila treninzima ronjenja, ali u bazenu. To je isto lakša verzija jer uključuje tri treninga na tjedan u bazenu i još tri u teretani, a podrazumijeva opuštanje i meditaciju“ objašnjava Valentina ističući kako u ovom sportu mentalna snaga i preispitivanje vlastitih granica čine okosnicu natjecanja.

Cilj je što duže zadržati dah, a iako više ne trenira statičko ronjenje nego dinamičko, koje podrazumijeva ronjenje u daljinu, kaže kako je uspjela zadržati dah čak pet minuta i sedam sekundi.

„Koliko fizička, za bavljenje ovom ronilačkom disciplinom važna je i mentalna snaga. U tome su mi pomogla iskustva najvećih svjetskih asova sportskog ronjenje na dah, posebno legendarnog Umberta Pellizzarija koji je više puta gostovao u Rovinju“, zaključuje Valentina Cafolla. Na pitanje o daljnjim planovima kaže da joj je prvi zadatak dovršetak studija, a u ronjenu će se uglavnom posvetiti dinamičkim disciplinama u bazenu. Ronjenje ispod leda je skup sport za koji su potrebna duge i naporne pripreme. Njen je rekord prepoznat od brojnih sponzora, proizvođača ronilačke sportske opreme. Zaštitno je lice poznatog branda proizvođača satova Jacques Lemans, ali je to nedovoljno da se pokriju svi troškovi.