'Mi Hrvati smo svjetski prvaci u samozavaravanju. Luzeri me pokreću'
Piše: Siniša Žulić
S Linom Červarom bi se o sportu moglo pričati satima. I to ne samo o rukometu, gdje je kao najtrofejniji trener u posljednjih dvadeset godina dosegnuo status uzora i čovjeka koji je hrvatski rukomet na duži niz godina vinuo u svjetske visine. ‘Mago di Umago’ dobar je poznavatelj i ostalih sportova iz kojih, kako kaže, crpi ideje za svoja istraživanja i taktičke zamisli. Jer njegova je ‘deviza’ kako samo ako si drugačiji i pun novih ideja možeš uspjeti u onome čime se baviš. Radoznalošću kakvoga mladca koji tek kreće u otkrivanje nečega novoga i nepoznatoga, govorio nam je o stvarima koje trenutno zaokupljaju njegovo vrijeme. Stvari su to koje bi svakako značajno nadišle okvire prigodnog razgovora koji smo vodili u tjednu kada je Umag, zahvaljujući tenisu, centar hrvatskog sportskog svijeta, a u Parizu kreću još jedne Olimpijske igre, natjecanja sa kojih je Lino u Hrvatsku i svoj Umag već donio dvije medalje. Stoga svakoga koga zanimaju Linove nove teorije modernog treninga i spoznaja do kojih je došao, moći će ubrzo više pročitati u njegovoj novoj knjizi koju nam je ekskluzivno najavio.
U debeloj hladovini glavnog umaškog trga otkrio nam je kako mu je tenis zapravo najveći hobi. Stoga nije čudno jednog od najpoznatijih sportskih djelatnika koje je Umag dao često vidjeti i u Stella Marisu, prateći tamošnji ATP turnir koji je upravo u tijeku.
- Turnir u Umagu je sportski događaj koji je jedinstven. Lijepa je to tradicija, koja traje još iz vremena kada sam ja i Umag ‘gurao’ prema saveznoj rukometnoj ligi bivše države. Uz to što volim pogledati, igram tenis i rekreativno. Igram u pravilu samo s mlađima od sebe i boljima od sebe. I to zato da bi ih mogao pobijediti, uvodi nas Červar u tajne svog načina sportskog razmišljanja. ‘To mi je inspiracija. Uvijek sam nekako bio u poziciji Davida nad Golijatom i shvatio da moraš imati nešto što drugi nemaju, da bi ga mogao savladati’.
Hrvatska više nije favorit
Lino je na svoj put ‘posut laticama’ krenuo doslovno ‘iz pepela’. Posljednju reprezentaciju Europskog prvenstva odveo je na Svjetsko prvenstvo u Portugal 2003. godine i sve ostalo je povijest.
- Uvijek mi je bio motiv stvarati. Ako malo pogledate cijela moja karijera se svodi na to. Kao seniorski trener započeo sam s 23 godine u Novigradu i tako malo mjesto doveo na prag Druge jugoslavenske lige, što je bio nevjerojatan uspjeh. Slična je situacija bila na mjestu izbornika Italije i trenera Metalurga. Uvijek su me nekako interesirali ‘luzeri’, autsajderi i to je nekako bio moj ‘spiritus movens’. Nevjerojatno je bilo tada kako smo zadnju reprezentaciju u Europi, koja je godinu dana ranije bila na samom dnu, doveli na svjetski tron. Bilo je to stvarno čudo koje se u povijesti ponovilo samo još u nekoliko navrata. Ponosan sam na to i na te igrače. I zahvalan jer ‘general bez vojske’ je nula i zajedno smo napravili veliku stvar. Zahvala i supruzi. Jer Klaudija je bila iza i ‘čistila’ sve što je trebalo da bih se ja mogao u potpunosti posvetiti ovom poslu, kaže Červar.
Današnjim susretom s Japanom kreću Olimpijske igre za naše rukometaše, a Hrvatska se nakon dva neuspješna ciklusa po prvi puta ‘okrenula’ stranom treneru. Koje su po Vašem mišljenju mogućnosti Hrvatske na ovom velikom natjecanju?
- Jako sam dugo u trenerskoj struci i iz tog razloga imam veliko poštovanje prema svakom treneru, bio on Hrvat ili stranac. Mislim da je Dagur Sigurdsson dobar trener, ali je li dobar za nas pokazati će njegovi rezultati. No, u svakom slučaju bio bih zadovoljniji da imamo našeg trenera, jer to je najbolji način da Hrvatska i u naredno vrijeme može pratiti vrhunski rukomet. Ovo su kratkoročna rješenja, jer jedino ako ulažemo i razvijamo struku možemo očekivati i dobru rukometnu budućnost. Isto tako mi ne možemo proizvoditi naše mlade igrače ako najbolji klubovi imaju previše stranih igrača. To si mogu dozvoliti neke jače zemlje, gdje ima više financijskih sredstava, kaže Červar. ‘Ako hoćete imati uspjeha morate na natjecanje doći s novitetom. Tako smo i mi uvijek donosili neke nove detalje, posebno u obrani i to nas je jako držalo. I mislim da je to put ka uspjehu. Mi ćemo u Parizu biti toliko uspješni koliko smo tamo došli s novim idejama. Volio bih da dođemo do medalje, iako Hrvatska u ovom trenutku nije u redu zemalja favorita’.
Je li nedostatak inovacija bio razlog zašto je Hrvatska na posljednjih nekoliko natjecanja postizala osrednje rezultate?
- Nekoliko sam puta to već rekao medijima, ali prošlo je ‘ispod radara’. Primjerice 2023. godine na Svjetskom prvenstvu u Stockholmu, koje je vodio Hrvoje Horvat reprezentacija je u pripremama u svoje igre uvodila određene novitete koje su imali, ali ne znam iz kojeg razloga igrači nisu odigrali što je bilo dogovoreno. Ispalo je na kraju da smo odigrali ‘pročitani’ rukomet, iako su pripreme bile potpuno drugačije. Jedino smo se tada protiv Danske pokazali u onom svijetlu kako bi Hrvatska trebala igrati i da smo tako odigrali cijeli turnir bili bi svjetski prvaci. Je li im to netko sugerirao, ne znam. Što se tiče vremena Gorana Perkovca, u to vrijeme nisam bio unutra pa mi je teško nešto komentirati, kaže Červar o posljednjim, medaljama sušnim, godinama za hrvatski rukomet.
Ugledajmo se na Poreč
Složili smo se kako takvim rezultatima reprezentacije značajno pogoduje i nelogičan domaći ligaški sustav, gdje su najbolji rukometni klubovi podijeljeni u dvije skupine.
- Istina je. Mi smo Hrvati svjetski prvaci u samozavaravanju, rušenju kvalitete, minimiziranju i dizanju slabosti. Kada vidim da trenutno vodimo borbu s mlađim reprezentacijama za deseta mjesta i kako to predstavljamo kao veliki uspjeh, onda je jasno da ne idemo u dobrom smjeru. Jer sudbinom nam je predodređeno da budemo proizvođači igrača, a ako to ne radimo teško možemo očekivati uspjehe u budućnosti. Ima međutim i svijetlih primjera, kao što je Poreč koji puno radi i razvija mlade igrače, dodaje umaški trener kojega smo prošle sezone nerijetko susretali i na tribinama istarskih rukometnih dvorana.
Pitali smo ga i postoji li šansa da ga opet vidimo na klupi nekog kluba ili reprezentacije.
- Pa ne znam. Ja sam svoje odigrao i jedino mi je žao što mi se uskratila mogućnost da savjetujem mlade trenere.
No, prilika za to biti će mu kroz novu knjigu koja je u pripremi i koja bi trebala izaći iz tiska u studenom uoči zagrebačkog sajma knjige 'Interlibera'.
- U toj knjizi objašnjavam trenerima kako ja vidim budućnost rukometa i modernog trenera. U šest poglavlja pokušao sam otkriti kako kako vidim trening budućnosti, kognitivnu komponentu tima, taktiku i moć ekipe. Na tristotinjak stranica pokušavam otkriti sve tajne. U toj knjizi sam inzistirao da sudjeluju u raspravama dva rukometna trenera koji su obilježili moju karijeru, a to su Claude Onesta i Heiner Brand francuski i njemački izbornik, kojima sam u 18 mjeseci ‘uzeo’ dvije najznačajnije svjetske titule, pomalo će i u šali ‘Mago di Umago’. 'Vjerujem da će knjiga biti interesantna, a volio bih i da se prevede na strane jezike'.