U Kopru prometni kaos, Slovenija nikako da cestom poveže hrvatske i slovenske Istrijane

Noro (ludo, op. n.), opisuje nam jednom riječju kaos u prometu žena koju zatječemo na Šmarskoj cesti u Kopru. Tranzitna cesta za hrvatsku Istru, koja bi trebala ići od Kopra do Dragonje, nikada nije izgrađena, iako je u slovenskim planovima još od 2004. Niti je riješeno problematično raskrižje između Šmarske i Istrske (nije tipfeler, op. n.) ceste, koje stvara ogromne gužve na ulasku, odnosno izlasku iz Kopra. Spomenimo da se sa Šmarske ceste, kad se vozi iz Hrvatske, desno skreće na Istrsku cestu, gdje se nalazi trgovina Vinakopera, te se nastavlja za Trst, odnosno Ljubljanu.

Državu očito nije briga što stanovnici tog slovenskog grada žive na rubu živčanog sloma. Jer stvarno je Koprčanima (tako sami za sebe kažu pa ćemo to poštivati, op. n.) došla voda do grla. Ženu s početka teksta suprug je dovezao do autobusne stanice na Šmarskoj cesti, gdje je izašla i čekala da prijeđe četverotračnu prometnicu jer bi, da ju je vozio do liječnika do kojeg je trebala doći, a koji se nalazi preko puta spomenute autobusne stanice, upao u prometni kolaps pa bi vožnja potrajala vjerojatno i više od pola sata duže.

A utorak je bio kad smo obišli Kopar! Dakle, ne udarni turistički vikend. Onda možete zamisliti kako to izgleda subotom i nedjeljom. Ljudi u nepreglednim kolonama satima čekaju da prijeđu nekoliko kilometara i napokon izađu iz uskog koparskog prometnog grla.

„Ovo je neizdrživo. Mi tako živimo stalno. Ljudi iz okolnih mjesta moraju kretati na posao puno ranije nego što bi trebali da nema tolikih gužvi na cestama. Obećavali su brzu cestu za Hrvatsku, kružni tok na ovom raskrižju, ali ničega još nema. Naravno da sam za gradnju te ceste i za kružni tok. Ovako se ne može živjeti. I nije to situacija koja se događa samo u ljetnim mjesecima. Nepodnošljive gužve sada trpimo po šest mjeseci godišnje“, govori nam Koprčanka.

Ali nisu svi za brzu cestu do Hrvatske. Barem ne za predloženu trasu između Kopra i Dragonje, čiju je gradnju država, prema najnovijim informacijama, odgodila do najmanje 2030. Njoj se protivi Civilna inicijativa Šalara, Škocjan, Triban in Bošamarin kojoj smeta to što bi trasa prolazila u blizini kuća, ali i preko plodnog zemljišta. Inicijativa smatra da bi i zagađenje okoliša time bilo veće, no ne govori o tome da su Koprčani time osuđeni na udisanje ispušnih plinova tisuća vozila koja se uglavnom niti ne zaustavljaju u njihovom gradu, već su samo u tranzitu.

Kako bilo, inicijativa je očito vrlo aktivna i utjecajna jer je bez pretjeranih napora uspjela staviti cestu prema Hrvatskoj na led. Naime, njihovo je mišljenje lani uvažilo slovensko resorno ministarstvo i sve je vraćeno na početak s kojeg se zapravo nikada ni nije pomaknulo. Poznavatelji situacije kažu nam da je time projekt brze ceste prolongiran za još desetak godina.

Inicijativa, međutim, navija da se na spomenutom spornom raskrižju izgradi kružni tok, što je zasad i najbrže moguće rješenje. Ali ni tu stvari ne idu glatko. Boris Šuligoj, novinar Dela koji o toj temi uporno piše već godinama, kaže nam da se i taj kružni tok obećava već godinama, a prvi je put njegovu izgradnju država obećala 2016. U međuvremenu je to postao grandiozni projekt vrijedan, kako nam Šuligoj govori, 35 milijuna eura, s različitim razinama prometnica.

U svojem zadnjem članku Šuligoj jako dobro sublimira sve što se do sada događalo po pitanju gradnje brze ceste između slovenske i hrvatske Istre. „Slovenija je prihvatila program državnog prostornog nacrta (DPN) za cestu Kopar – Dragonja 2004. godine. Ujesen 2016. ga je razvila, kasnije su usklađivali prijedloge i komentare, sada rade na dopuni idejnog projekta i novom prijedlogu DPN-a, koji će opet ići u javnu raspravu pa će onda ponovno dobivati prijedloge i komentare.

Tek nakon prihvaćanja DPN-a krenut će s izradom projektne dokumentacije i početi s otkupom zemljišta. Iz DARS-a (Društvo za autoceste Republike Slovenije, op. n.) su odgovorili da je u rezoluciji o nacionalnom programu razvoja prometa gradnja ceste između Kopra i Dragonje predviđena nakon 2030.“, napisao je novinar u ožujku ove godine.

U istom članku Šuligoj piše i o gradnji kružnog toka na problematičnom koparskom raskrižju. „... Vođa uprave za komuniciranje u DARS-u Marjan Koler nam je odgovorio da sada provjeravaju osam mogućih prometnih rješenja kružnog toka Šmarske i Istrske ceste.

Nakon izbora najpovoljnije varijante, naručit će izradu idejnog rješenja. Iz općine Kopar su, pak, odgovorili da će širenje Šmarske ceste započeti 2024. U općinskoj upravi očekuju da DARS neće odstupiti od zacrtanog plana. Naravno, to je očekivala svake godine u zadnjih pet ili šest godina“, zaključuje Šuligoj u članku objavljenom u Delu.

„Svi samo obećavaju, ali ništa se ne pomiče. Svake godine mi govore da radovi na kružnom toku počinju iduće godine. Problem je što netko sve to zavlači. Tko, ne znam, ali logično je da se u takvo što može posumnjati zbog toga što svi projekti za poboljšanje protočnosti prometa u Kopru godinama stoje“, kaže nam Šuligoj.

Pragmatični slovenski političari su kalkulirali da će prometne gužve nestati ulaskom Hrvatske u šengenski prostor te da neće morati trošiti novac na nove prometnice, što ne da nije odgovaralo istini, nego su se gužve s graničnih prijelaza preselile u Kopar. I ne samo da su se preselile, nego su se i povećale zbog sve većeg prometa, što zbog ulaska Hrvatske u Schengen, što zbog rasta prometa u koparskoj luci, što zbog stalnih rušenja rekorda u turizmu s jedne i s druge strane granice. „Da, problem je nekada bio na granici, ali mogli su znati da će se on preliti na Kopar koji je usko grlo. Ne ide više ovako“, zaključuje Šuligoj.

Slovenski novinar doživio je i neugodnosti zbog svog pisanja o prometnim problemima u slovenskom primorju. „Zadnji put kad sam pisao o tome jedan je čovjek iz Koroške komentirao da neće Slovenci graditi ceste Hrvatima. To su budalaštine. Naravno da bi ta cesta bila i za Hrvate, i za Koprčane, i za Slovence koji imaju svoje vikendice u Istri, i za turiste, i za kamione iz koparske luke, ali i za dobrobit okoliša, uglavnom – za sve. Ne može se tako gledati na stvari.“

Jedino između Slovenije i Hrvatske nema brze ceste, jednom nam je prilikom rekao drugi slovenski novinar, koji je od Ljubljane automobilom putovao sve do Afganistana kad je tamo bjesnio rat. Koliko god smo tada pomislili da se šali, to nam je s godinama postajalo jasnije da je ustvari bio smrtno ozbiljan, želeći zapravo reći u kakvim su odnosima dvije susjedne države. Naprosto je nevjerojatno da Slovenija još nije prstom pomaknula da kvalitetno cestovno poveže slovenske i hrvatske Istrijane.