Foto Mladi istarski projektanti osmislili kompleks u obliku Nautilusa (foto)

Godine 2022. turistička kompanija Mon Perin raspisuje natječaj na temu nastavka projekta postojećeg SRC Paleo Park (sportsko rekreacijski centar) na području tamošnjeg kamping resorta. Inače, Mon Perin leži na području paleontološkog nalazišta pa je bilo jako važno ostati u temi, što investitoru što projektantima. Do tada je postojao samo dječiji bazen u formi dinosaura. 

Kada je zadatak nastaviti nečiji rad, to je izrazito složena stvar te je jako bitno ispoštovati postojeće da komunicira i djeluje kao da su oduvijek dva dijela bila zajedno, objašnjavaju projektanti - Valentina Kaić Filipović, Alin Koroman i Ivan Filipović. "Mi smo izabrali Nautilus kao formu koja bi zadovoljila naše oblikovno izražavanje. Ujedno nas je ta forma dovela do pobjede u natječaju i izdvojila arhitektonsko djelo kao unikatno u ovom dijelu Europe", kažu.

Nautilus je zanimljiv fosil koji tijelom u skladu sa zlatnim rezom razvija svoju opnu. Zlatni rez je kompozicijski zakon u kojem se manji dio prema većem odnosi kao veći dio prema ukupnom. "Sam taj oblik daje nam mogućnost da osjećamo uvlačenje kroz prostor u centar zbivanja što je u našem slučaju bazen", kaže projektantnski trojac.

Uz prateći sadrzaj na razini prizemlja smjesteni su bazeni vodene površine od 300 kvadrata projektirani kao slani s mogućnosću dogrijavanja tijekom zimskih mjeseci da bi se centar koristio tijekom cijele godine. Vanjski bazen je planiran kao umjetno jezerce okružen sunčalištem. Iz sunčališta se uzdiže prozračna rešetkasta čelična konstrukcija u obliku listova na koju je ovješena kupola s aluminijskim pokrovom. 

"Vodili smo računa da se iz svih prostorija wellness i spa centra neometano sudjeluje u svim ljepotama prirode, bojama, oblicima oblaka, zvukova ptica i trepetajima zvijezda. Kupola odnosno svod iznad bazena stvara nevidljivu barijeru između čovjeka i prirode - biomimikrija u arhitekturi. Na prvoj etaži smjestili smo wellness centar, odnosno prostorije za masažu, saune i relax zonu koje doprinose i unaprijeđuju psihofizicko, duhovno i emocionalno zdravlje. Kako se fosili često mrijeste zajedno, tako smo pored nautilusa dodali školjku i u nju smjestili prostor višenamjenske dvorane. Dvorana služi za priredbe, zajedničke aktivnosti, svadbe, panel prezentacije i slično", otkrivaju nam projektanti.

Uglavnom, bila je ovo odlična prilika za razgovor s tim kreativnim i uspješnim mladim ljudima.

- Kada je projekt počeo, na koji način i koliko je trajao?

KOROMAN: Projekt je započeo internim natječajem na koji smo bili pozvani kao tvrtka, Studio Kaić Arhitekti, od strane investitora krajem 2021. godine. Sam natječaj trajao je 2 mjeseca. Izrada glavnog projekta započela je u siječnju 2022., a isti je predan za dobivanje građevinske dozvole u ožujku iste godine.

- Tko je sve bio uključen?

KOROMAN: U izradi idejnog rješenja za natječaj sudjelovali smo samo mi autori, dok su nam se u razradi glavnog projekta pridružili i ostali suradnici. Tvrtka Kap4 odgovorna je za građevinski projekt konstrukcije, Elektroplan za elektrotehnički projekt, a MEP Projekt za projekt strojarskih instalacija i projekt bazenske tehnike.

- Koliko ste ideja razmatrali, ili je sve bilo 'na prvu', te kako ste se odlučili baš za takav stil?

KAIĆ FILIPOVIĆ: Imali smo par ideja i dosta lutanja, kružnih formi, bumeranga i slično. Bili smo već dosta iscrpljeni, te jednu večer kada se sve nekako smirilo moj otac i ja, uz nadahnuće jedne slike fosila nautilusa koji je Ivan poslao u grupu, nacrtali smo našu skicu koja je izgledala jako slično kao što je i danas cijela zgrada. Imamo još uvijek tu skicu, te se često volimo toga prisjećati. Često je to tako u projektiranju, osjećaj izunutra sustigne i onda znaš da je dobro i da je forma sjela u prostoru. Ta muka koju prođeš kroz natječaj je zapravo cijena tog trenutka. Tema je bila čvrsto određena, jer je projektni zadatak diktirao postojeći dječji bazen u formi dinosaura, a mi smo trebali nastaviti tuđi potpis na naš način. Cijelo područje Mon Perina je paleontološko područje, te je trebalo osmisliti nešto adekvatno.

- Koliko je projektiranje bilo komplicirano? U koliko faza ste to radili?

KAIĆ FILIPOVIĆ: Pojedini djelovi su jako komplicirani, npr. kupola od čelika u formi fosila. To je čelična čipka koja se sadrži veliki broj polja, svako polje je drugačije u svojoj dimenziji i visinskom položaju. Smatram da smo se kao tim unutar ureda jako dobro organizirali, te je svatko odigrao svoju ulogu najbolje što je mogao. Dozvola je jako brzo ishođena, a ujedno izvođenje radova uz vrsne statičare i šefa gradilišta poteklo uredno.

- Koliko vam je vremena trebalo i jeste li pritom naišli na kakve prepreke?

FILIPOVIĆ: Izrada glavnog projekta trajala je svega dva mjeseca, no pravi izazov bila je izvedbena dokumentacija. Zbog kompleksnosti forme, kao instalacija, projekt je morao biti modeliran BIM alatima u 3D-u. Izvedbena dokumentacija razvijala se paralelno s izvođenjem radova, prilagođavajući se tehnologijama izvođača. Ključno je bilo da dokumentacija stigne pravovremeno na gradilište, kako bi se izbjeglo zaustavljanje radova.

- Otkrijte nam neke brojke i tehničke značajke konstrukcije.

FILIPOVIĆ: Ovaj projekt se ističe velikim rasponima i različitim vrstama materijala. Zbog složenosti, bile su potrebne revizije projekta od strane stručnjaka za beton, čelik i drvo. Multifunkcionalna dvorana, projektirana radi optimalne preglednosti bez stupova, ima lamelirane grede duljine od 16,5 do 20 metara, ovisno o tlocrtnoj poziciji. Nosiva rešetkasta čelična konstrukcija glavnog objekta proteže se do 40 metara. Osnovni nosivi segment, inspiriran prirodom, oblikovan je poput lista. Sastoji se od preko 6600 jedinstvenih elemenata, pri čemu nijedan čelični element nije iste duljine.

- Koje su neke posebnosti projekta? Zašto je on jedinstven?

KOROMAN: Posebnost projekta leži u njegovoj inspiraciji koja proizlazi iz paleontološke povijesti same lokacije. Zadatak je bio nadovezati se na temu već postojećeg bazena oblika dinosaura u SRC Paleo Parku, stvarajući prostor koji nije samo funkcionalan, već i estetski privlačan te simbolički važan za okolinu. Kao inspiraciju za projekt, odabrali smo formu nautilusa kao simbol spoja prirodne ljepote, funkcionalnosti i matematičke harmonije. Nautilus, s svojom savršenom spiralnom strukturom, predstavlja simbol skladnog suživota s okolišem te nosi sa sobom ideju rasta i razvoja. Unatoč tehničkim izazovima, odlučili smo se za ovaj koncept jer smo vjerovali da će nam omogućiti stvaranje prostora koji je jedinstven, inovativan i u skladu s potrebama investitora, ali i s osjećajem pripadnosti okolini. Posebnost projekta odražava se u rešetkastoj čeličnoj konstrukciji na koju je ovješena kupola s aluminijskim pokrovom. Ova konstrukcija ne samo da pruža potrebnu stabilnost i podršku, već istovremeno stvara dojam prozračnosti i lakoće. Kombinacija čelika i aluminija osigurava dugoročnu funkcionalnost i estetiku objekta. Projekt nije samo arhitektonski objekt - on nosi simboliku i priču koja potiče posjetitelje na razmišljanje o suživotu s prirodom, važnosti uklapanja kulturne baštine i potrebi za inovativnim pristupima u gradnji i dizajnu. Nadamo se da će naša vizija postati ne samo atrakcija u SRC Paleo Parku, već i inspiracija za sve koji ga posjete.

- Kakve ste još posebne bazene radili?

KOROMAN: Posljednji projekt sličnog tipa koji smo realizirali jest projekt "Porto Bus bazeni", koji obuhvaćuje tri bazena nepravilnog oblika i različitih dimenzija. Ovi bazeni su visinski prilagođeni okolnom prostoru, integrirajući se s harmonijom okoline.

- Koliko jedan takav projekt košta?

KOROMAN: Cijelokupna investicija procjenjuje se između četiri i pet milijuna eura.

- Zašto ljudi zapravo grade bazene, a živimo pored mora?

KAIĆ FILIPOVIĆ: Ljudi grade bazene i pored mora zbog potrebe za kontroliranim i sigurnim okruženjem, privatnosti i luksuzom. Bazeni pružaju prilagodljivost i higijenu koju more ne može uvijek osigurati. Također, simboliziraju društveni status i omogućuju uživanje u vodi u neposrednoj blizini doma.

- Može li se bazen graditi baš svugdje, ili postoje konfiguarcije terena koje nisu podobne za bazen?

KAIĆ FILIPOVIĆ: Bazen se ne može graditi baš svugdje; postoje konfiguracije terena koje nisu podobne za gradnju bazena. Tereni s visokom podzemnom vodom, nestabilnim ili pjeskovitim tlom, te područja sklona klizištima ili poplavama često nisu pogodni. Prije gradnje bazena, potrebno je provesti geotehničke i hidrološke analize kako bi se osiguralo da teren može sigurno podnijeti konstrukciju i težinu bazena. (Razgovarao Marcello Rosanda)

Galerija (7)