Na izborima bi trebalo zaokruživati više kandidata

S prijateljima često diskutiram o tome kako poboljšati izborni sustav koji, ne samo kod nas, već i u čitavom svijetu, pokazuje sve više slabosti. Izborna apstinencija, naročito među mladima, te glasanje na osnovu emocija („ni važno kukov je samo da je od našega partita“), a ne razuma, učinilo je da manjina, mahom starijih građana, već godinama utječe na to tko će vladati, a time i donositi ključne političke odluke u nekom kraju.

Moji su prijatelji dosta revolucionarni po tom pitanju, pa na našim raspravama padaju svakakve ideje u cilju poboljšanja političkog sustava, od zabrane glasa starijima od 70 godina do polaganja ispita kojim se stječe pravo glasa (poput vozačkog ispita za one koji žele sudjelovati u prometu).

Moj doprinos raspravi bio je prijedlog da se na izbornom listiću zaokružuju dva kandidata. Uvjeren sam da bi takav način izbora iznjedrio najkvalitetnije osobe za vođenje gradova, općina, pa i države. Naime, većina birača, nažalost, glasa po emocijama, pa je primjerice na izborima za gradonačelnika Labina kandidat IDS-a ili SDP-a uvijek u prednosti pred drugim kandidatima, čak i ako je birač duboko uvjeren da je neki drugi kandidat sposobniji, ali je, nažalost, u „pogrešnoj“ stranci.

Kada bi birači morali zaokruživati dva kandidata, prvog bi birali po emocijama, a drugog po razumu. Zbroj svih glasova dao bi kandidata kojeg najveći broj građana smatra najboljim odabirom za određenu funkciju. 

Nešto slično tome predlažu britanski liberalni demokrati, pa je u Velikoj Britaniji 5. svibnja održan referendum o promjeni izbornog sustava. Njime se, doduše, ne predlažu dva ravnopravna glasa, već mogućnost alternativnog glasa. Naime, po sadašnjem modelu u pojedinoj izbornoj jedinici u Velikoj Britaniji pobjeđuje kandidat s najvećim brojem glasova (ali pritom ne mora imati većinu – dovoljno je da ima jedan jedini glas više od drugoplasiranog), dok se novim sustavom predlaže da birači biraju i nekoliko alternativnih kandidata na glasačkom listiću te bi se u slučaju da nitko ne dobiva natpolovičnu većinu zbrajali “alternativni” glasovi birača (njihov drugi, treći, četvrti izbor…) sve dok netko od njih ne prikupi potreban broj glasova. (Nenad Čakić)