Iz jedne u drugu istarsku vinariju letjela sam helikopterom (foto)

„Nije te strah letjeti helikopterom“, upitala me kolegica koja se nije prijavila među novinare koju su željeli Istru doživjeti iz zraka. “Jedva čekam“, rekla sam, budući sam moju fobiju od visine prevladala nakon što sam se prije nekoliko godina u Švicarskoj vinula u visine u balonu i to na čak 3.800 metara.

Let u helikopteru bilo je moje novo iskustvo koje sam nestrpljivo čekala. Bio je to jedan sasvim drugačiji način uživanja u ljepotama Istre.

Naime, imala sam čast i privilegiju da među prvima iskušam novu istarsku turističku atrakciju - obilazak vinarija helikopterom!

'Heli-Fly Istria' ili 'Doživite Istru s novih visina!', novi je premium doživljaj u središtu Istre, koji je osmislila i pripremila Turistička zajednica Istarske županije s tri partnera: Vinarija Rossi, Cantina - Saints Hills i Meneghetti Wine Hotel & Winery.

Ove tri vinarije nisu slučajno partneri u projektu. Naime, one jedine na svojim imanjima imaju uređene heliodrome, pa smo se na prezentaciji ovog proizvoda helikopterom vozili od Rossija u Bajkinima do Saints Hillsa u Radovanima. Braća Rossi su heliodrom izgradili uz samu vinariju, a Ernest Tolj svoj je heliodrom izgradio u podnožju Saints Hillsa, pa su nas do kantine vozili posebnim vozilima.

Dok sam se penjala na helikopter marke Bell 206 Jet Ranger u vlasništvu austrijske tvrtke Heli Salzkammmergut osjetila sam ogromno uzbuđenje i neku neopisivu slobodu. Nikakav strah, nikakva uznemirenost.

Osjećala sam se kao ptica, a pogled na Vižinadu i okolna naselja bilo je neprocjenjivo iskustvo. Iz ptičje perspektive gledati našu Istru je nešto posebno.

Moj doživljaj bio je još snažniji jer sam sjedila uz pilota i to je, za razliku od kolega koji su sjedili iza nas, bilo daleko uzbudljivije. Imali smo slušalice tako da smo mogli komunicirati i zajednički se uz razgovor diviti pogledu na čarobne i posebne prizore istarskih vinograda, maslinika, prekrasnih malih sela, kamenih kuća s bazenima, fantastičnoj prirodi… Doduše, nismo puno pričali jer je svako uživao na svoj način.

Mom ugodnom osjećaju i posebnom doživljaju pridonijelo je i povjerenje u pilota, koji je sigurno manevrirao nebeskim prostranstvima, dovoljno visoko da osjetim slobodu i dovoljno blizu da uživam u onome što sam vidjela ispred i ispod sebe. Bila sam jako opuštena i prekrasno mi je bilo u zraku.

Doista jedno predivno iskustvo, a dok sam uživala u panoramskom letu iznad Istre pomislila sam kako mi Istrani stvarno živimo u raju. (Tekst: Eleonora Matković Čakić, foto: Milivoj Mijošek)