Suluda ograničenja brzina i prometni znakovi stari pola stoljeća
Iz istarske policije su nam prošli tjedan potvrdili da su na još četiri lokacije, u Potpićnu, Plominu, Čepić Polju i Podbermu, postavili kamere za nadzor brzine, te da je u postupku postavljanje uređaja na još osam lokacija: u Motovunu, nedaleko Tara, kod Buzeta, Krasice, Lupoglava, Vižinade, Cerovlja i Cvitani.
Građani u pravilu pozdravljaju postavljanje kamera za brzine u naseljenim mjestima, što se ne može baš reći za uređaje koji brzine kontroliraju na cestama daleko od naselja.
Jurnjave motociklima i automobilima kroz naseljena mjesta, odnosno 'cestovni terorizam', kako je tu pojavu u izjavi za naš portal nazvao poznati ugostitelj iz Plomina Loris Knapić, nažalost mogu se smanjiti samo određenom vrstom represije.
Međutim, ono što mene kao vozača smeta, i o tome sam već jednom pisao, su suluda, neshvatljiva i potpuno nelogična ograničenja brzina na mnogim dionicama izvan naseljenih mjesta. Koliko su neka ograničenja u nesrazmjeru sa stvarnošću najbolje osjetimo u ljetnim mjesecima kada po našim cestama voze strani turisti, koji moraju poštivati sve te znakove ograničenja.
Neki dan sam od Labina do Raše vozio iza jednog Poljaka. Čovjek je naravno pratio prometne znakove i striktno se pridržavao svih ograničenja (kao što činim i ja kada vozim u stranoj zemlji), a to znači da je najveći dio vozio brzinom od 50 kilometara na sat, a jedan dio samo 40 na sat. Jeste li ikada probali čitav kilometar voziti 40 na sat? Pa to ni za automobil nije zdravo.
Nažalost, mi i dalje imamo prometnu signalizaciju koju su osmislili prometni stručnjaci još prije pola stoljeća i odonda je nikada nismo mijenjali iako su se u međuvremenu počeli proizvoditi moderniji i sigurniji automobili, a i mnoge ceste izgledaju bolje nego tada.
Svoj prvi automobil kupio sam 1989. godine. Bila je to jedna polovna Zastava 101 i kada bih njome vozio brzinom većom od sto kilometara na sat, čitava karoserija počela bi se tresti, a u rijetkim prigodama kada bih podigao gas na 120 km, imao sam osjećaj da probijam zvučni zid. Naravno da je vožnja na 50 na sat s takvim vozilom bila sasvim ugodna. Ali voziti s današnjim automobilima bilo gdje izvan naseljenog mjesta s takvom brzinom je mučenje automobila, sebe i drugih sudionika u prometu.
Jedine krave su na prometnim znakovima
Kada već spominjem prometne znakove stare više od pola stoljeća, uvijek me nasmije onaj znak s nacrtanom kravom koji označava opasnost od životinja na putu. Znam barem deset istarskih sela, na čijim ulazima i dalje stoje takvi znakovi, a posljednje krave, ili bilo koje druge domaće životinje, u njima su viđene prije tri desetljeća.
Nekadašnji uzgajivači krava iz istarskih sela odavno su svoje štale pretvorili u kuće za odmor, pa bi logičnije bilo na tim znakovima, umjesto krava, crtati opasnost od golaća ili potapanja u bazenima.
Jedina krava u svakom od tih sela je ona nacrtana na prometnom znaku.