Odaziv na 'Dušičin referendum' najgori je u hrvatskoj povijesti

Kao što sam točno predvidio još u travnju ove godine, 'Dušičin referendum', koji je 9. listopada na inicijativu pulskog Možemo! i Dušice Radojčić održan u Puli, nije uspio. Ali moram priznati, nisam očekivao da će doživjeti baš takav debakl.

Naime, na 'Dušičin referendum' odazvalo se samo 11.065 građana s pravom glasa, a pritom je važećih bilo 10.972 listića. To znači da na referendum nisu izašli ni svi koji su dali svoj potpis za njegovo održavanje. Da podsjetimo, Inicijativa i Možemovci hvalili su se da su prikupili 11.918 potpisa Puljana. To što je čak tisuću građana od onih koji su im potpisali radije ostalo kod kuće nego da izađu na referendum, velika je pljuska inicijatorima referenduma i, naravno, takva brojka potiče sumnju da su se inicijatori kod prikupljanja potpisa služili lažima i manipulacijama, što je dio onih koji su im dali potpis očito prepoznao.

Ono što me također iznenadilo je da je odaziv na 'Dušičin referendum' uvjerljivo najgori od svih lokalnih referenduma u hrvatskoj povijesti.

Da podsjetimo, jedini lokalni referendum koji je do sada uspio održan je u siječnju 2015. godine u Pločama. Na referendum o izgradnji termoelektrane na ugljen u tom gradu odazvalo se 60,43 posto birača.

Od ostalih niti jedan nije uspio, ali je izlaznost barem bila veća nego u Puli.

Na referendumu o TE Plomin koji je u ožujku 2015. godine održan na Labinštini odaziv je bio 36 posto.

U travnju 2013. u Dubrovniku je održan referendum o golf igralištu na Srđu, a odaziv je bio 31,51 posto birača.

Na referendum o kompostani u Buzetu u svibnju 2015. godine odaziv je bio 30,97 posto.

Na 'Dušičin referendum' u Puli odazvalo se jedva 22,71 posto građana s pravom glasa.