Pjesnik Paus o rasprodaji djedovine, pitomi Milanović o mlijeku u čaši

Za dobrim konjem prašina se diže, pa tako ni 49. izdanje Trke na prstenac nisu propustili posjetiti brojni uzvanici iz političkog i javnog života. Stigao je pokrovitelj manifestacije, predsjednik Zoran Milanović, premijerov izaslanik, ministar turizma i sporta Tonči Glavina, istarski župan Boris Miletić, saborski zastupnici i nerijetki lokalni čelnici. Priliku je iskoristio, da bi kamere privukao, i predsjednički kandidat Dragan Primorac.

Uz neizbježnu parolu „dobro oko i mirna ruka“, višekratno upućenu glavnim junacima priredbe, šesnaestorici konjanika, s govornice je ovom zgodom stiglo i drugih, zanimljivih poruka. Nije bilo dosadno.

Prednjačio je domaćin, pjesnički raspoloženi općinski načelnik Barbana, saborski zastupnik i čelnik IDS-a Dalibor Paus.

Pausa očito inspirira Trka, budi u njemu lokalpatriota koji u ovakvoj prilici osjeti potrebu za odaslati snažne, ozbiljne poruke. Pa je tako i lani, u prigodnoj besjedi prije natjecanja, viteški prizivao mitskog Veloga Jožu kao „velikog, jakog, dobrog, snažnog, ali i tvrdoglavog diva koji ne da na svoje, čuva prošlost i tradiciju, nije rob trenutka ni vremena, nego je čvrsto ukorijenjen u našoj istarskoj zemlji“.

Na sličnom tragu, prvi čovjek Barbana – inače, da stvar bude zanimljivija, po struci matematičar - i minule je nedjelje, u maniri Vladimira Nazora, sipao dojmljive metafore u mikrofon.

„Kada prvi konjanik protutnji pored vas, nećete osjetiti samo dašak vjetra na svome licu, nego i dah svojih predaka. Svaki korak u tih 150 metara, u tih nepunih 12 sekundi, mora biti čvrst i siguran da bi se pogodilo prstenac. A i život je kao trka na prstenac. U tom galopu kroz stoljeća svaki je korak važan“, kazao je Paus.

Spomenuo je pritom i važne trenutke za istarskog čovjeka kroz povijest, e da bi u nastavku primijetio: „A u svakom tom koraku su trud i znoj, briga i želja naših prethodnika da nam ostave uvjete u kojima ćemo mi, u našoj trci na prstenac, ostvariti više punti. Ali tu je i generacija naše dice, koja je isto tako počela trčati svoju trku na prstenac. A rezultat te trke ovisi o nama, o onome što ćemo mi napraviti; što ćemo ostaviti onima koji dolaze…“

'Kampanju tako lako prodajemo, a tako teško delamo'

Nije baština, kazao je dalje Paus, samo folklor, jezik, spomenici… „Baština je i ono što su nam naši stari ostavili, naš odnos prema prostoru u kojem živimo; prostoru koji nemilice trošimo, uništavamo. Odnos prema kampanji ku tako lako prodajemo, a tako teško delamo“, poručio je.

I zaključak je bio snažan: „Zato ponavljam: dobro slušajte topot konja, ne samo ušima, nego i srcem, jer u njemu su i opomene, poruke naših predaka… Prva poruka koju su nam dali jeste da naš korak, naš dio odgovornosti, mora biti siguran, snažan, ali prije svega mudar i odmjeren, da sačuvamo našu Istru, da uno ča čemo puštiti našoj dici u njihovoj trci na prstenac, omogući da zadivaju u sridu iz lita u lito“.

Čak je i nenametljivi reporter u televizijskom prijenosu na HTV-u primijetio da je Paus imao vrlo zanimljiv govor, s dosta metafora i interesantnih dijelova.

Za razliku od domaćina, predsjednik Milanović govorio je u revijalnom tonu, neuobičajeno pitomo. Iznio je hvale na račun Istre i Trke na prstenac te primijetio da političko ljeto u Hrvata tradicionalno započinje uz ponešto tenzija, nastavlja se s proslavama velikih dana ponosa i slave, da bi se tamo negdje iza Velike Gospe sve počelo lagano ublaživati te na kraju „smiriti kao mlijeko u čaši“.

„I onda dolazi Trka na prstenac, Barban, mirna, lijepa, dobra zemlja Istra, u kojoj nikada nema onih sukoba koji nas možda i prečesto kao naciju terete i obilježavaju. Ovo je proslava jednog načina života, radosti, u kojoj se prepliće puno segmenta i detalja hrvatske prošlosti. Politike ovdje ne bi trebalo biti, nema je, i to je lijepo“, primijetio je Milanović, proglasivši Trku otvorenom...