Carica Sisi obožavala je sladoled od ljubičice, a Istranima je naranča bila jedan od ljepših poklona za Božić

U sklopu nove manifestacije Žive slike austrougarske Pule, danas su na Danteovom trgu u Puli predstavljena delicije kakve su se jele u to doba, osobito one koje su voljeli Franjo Josip I i njegova supruga, carica Sisi.

"Sisi je najviše voljela sladoled od ljubičice, ali ne bi odbila ni onaj od vanilije. Malo je jela, a voljela je sirovu hranu. Carica je pila vino, ali vrlo diskretno. Probala bi i pustila. Car je jako volio kuhano meso s povrćem, a kad bi odlazio na put, obavezno bi jeo janjetinu. Volio je i Kaiserschmarrn - carsko tijesto ili carske mrvice. To je nešto slično tijestu za palačinke sa snijegom od bjelanjaka. Tijesto se zapeče s jedne strane, okrene, smrvi vilicom ili razlomi na komadiće. Dodaju mu se grožđice ili jabuke, a jelo se poslužuje uz džem. Car je volio i linzere s mješavinom lješnjaka i oraha", rekao je profesor kulinarstva Robert Perić okupljenim znatiželjnicima.

Na stolu postavljenom ispred lokala na trgu servirana su tipična carska jela, koja su se kasnije mogla i kušati: janjeći kotlet s pireom od krumpira i naranče te špinatom na maslacu, potom carpaccio od rozbifa s ukiseljenim povrćem na medu, hladna plata te sacher i torta od sira.

Naravno, nisu svi tako dobro jeli. Perić prenosi iskustvo Mate Balote, koji je služio u Sauri u Puli, koji je napisao:"Kroz portun na kolima dolaze polutke goveda. U daljini čujem lupanje sjekire po panju. Za obed smo imali kuhanu govedinu, fažol i kumpir."

Zanimljivo je, veli Perić, da bi vojska, kad bi izašla u grad, najčešće tražila - farfalline, kojih je bilo jako puno. Tad je u Puli bilo čak 9 javnih kuća, a jedna je dekretom preseljena iz Kandlerove kod autobusnog kolodvora jer su - 'tamo bile potrebe'.

"Vojska je u gradu jela jednostavna, siromašna jela. Joyce je napisao: 'Šetam ulicom, svugdje miris pečene piletine i krumpira, a u daljini zvuk limene glazbe'. To znači da Pula više nije bila tako siromašna jer je piletina u to doba bila skupa", kazao je Perić.

A što su Puljani tad jeli?
Perić veli da bi žene u Kaiserwald (Šijansku šumu) donijele kotarice s domaćom hranom. Ljudi bi prošetali, pojeli, družili se. U košari su najčešće bile kroštule, fritule, cukerančići i obavezno domaće vino.

"Fuži se nisu jeli svaki dan, bio je luksuz u jednom danu potrošiti i brašno i jaja. U Puli su tad bile tri javne kuhinje. Naranča je bila jedan od ljepših poklona za Božić. Pandešpanj je bio bogat poklon za pir", ilustrirao je Perić.

Manifestacija Žive slike austrougarske Pule počela je jučer projekcijom filma "Moje pjesme, moji snovi", danas je, osim prezentacijom carske kuhinje, nastavljena sadržajima za najmlađe na Danteovom trgu, na kojem se predstavio Plesni studio Art Dance pod vodstvom Tatjane Samuele Ban. Male balerine izvele su svoju plesnu točku, a Sedina Cerovac igrokaz "Mara, Pula i tramvaj", evocirajući doba kad je središtem Pule vozio tramvaj.

Manifestacija je završila večeras u INK-u, gdje je Strauss capelle Vienna obilježio 199. godišnjicu rođenja Johanna Straussa ml.