Kad Žminjke zamu grablje u svoje ruke… Bartulja more početi!

Lunapark je stigao u Žminj. Montira se na sajmenom platou, gdje jedino možeš parkirati radnim danom u vrijeme marende. Lunapark, mislimo si, to je prvi vjesnik Bartulje. Ali već na prvom koraku shvaćamo koliko smo naivni.

Dolazak jedne od poznatijih pučkih fešti u Istri može se prije prepoznati po akciji vrijednog kolektiva osnovne škole: evo, spremačice Gordana, Dorijana, Jasmina i kuharica Anamarija, pod ravnanjem kućnog majstora Marina, uređuju okoliš.

Grabe, okopavaju ružine grmove, podrezuju oleandar, sve se praši oko njih. Ne bune se što ih nakratko prekidamo, spremno odlažu grablje  i karijolu. Dobro smo im zapravo i došli, valja malo počinuti, jer opet je upeklo.

Kažemo im da su baš za primjer ovako zajednički vrijedni. Dojmio nas je taj prizor kao iz one lektire „kad se male ruke slože…“ Sličica za u đornal.

„A moramo, nema druge. Fešta je drugi vikend, naša Bartulja, mora sve biti lipo i uredno. Ma i škola brzo počinje“, zbore i objašnjavaju da oni, tehničko osoblje, dvaput godišnje provedu ovakvu akciju.

„To nan je gušt, lipo smo svi na kupu, vani na zraku, magari je malo teplo, je, istinu za reći. Delamo skupa i moramo si biti dobri, povezani. Pomoremo si i inače: one nami malo već, mi njima malo manje“, priča kroz smijeh kuharica Anamarija.

Godišnji odmor je završio?

„A smo bile obilato, smo, valje misec i pol“, odgovaraju, a kućnog majstora već zovu druge obaveze. Stigao je kombi s udžbenicima i radnim materijalom.

„Libri su došli, skužajte, ali moran poj pomoći raskrgati“, ispričava se Marino, kojega nismo stigli fotkati.

Ekipa je i inače sva po reguli. Prije ćakule uputili su nas na ravnateljicu, da tražimo odobrenje, ali uvjerili smo ih da možemo zaobići procedure, jer nećemo ništa zaozbiljno.

Šefica se sigurno neće naljutiti: ima vrijedne radnike i dvorište kao iz priče. Bartulja može početi, a bogme i nova školska godina.