'Gospođo, Vi jeste naručeni 11. rujna, ali ne 2024., nego 2025. To vam dođe četvrtak, vidimo se dogodine'

Ispjevane su već vjerojatno sve tužbalice na račun dugih listi čekanja za preglede u hrvatskim bolnicama. Početkom godine resorni ministar Vili Beroš pohvalio se s time da je ostvaren ambiciozan plan i dosegnuto prosječno čekanje od 270 dana za sve dijagnostičke postupke. Riječ je, dakle, o prosjeku, što znači da se na neke preglede ili zahvate čeka i (dobrano) duže od tih devet mjeseci.

Nedavno je objavljeno i to da će HZZO pacijente koji predugo čekaju na dijagnozu ili terapiju u javnim ustanovama, na raniji termin slati u privatnika: Zavod je, naime, sklopio takve ugovore s 15 privatnih poliklinika, po jednom privatnom bolnicom i ordinacijom te s jednim javnim domom zdravlja.

Sam život, onaj svakodnevni, te naše tužne brojke oslikava svakojakim zgodama. Pa evo jedne svježe, gorko-slatke, koju mi je prenio prijatelj.

Njega je, evo baš jučer, dopala sreća da nakon pet mjeseci čekanja napokon obavi magnetsku rezonancu koljena u Općoj bolnici Pula. Sjedi tako u čekaonici s postarijom gospođom koja je, veli, isto za magnet, ali u predjelu glave, naručena u 8.00. Prijatelj je pola sata kasnije, no medicinska tehničarka njega prvog proziva.

„Sestro, izvinite, ali ja sam na redu prije gospodina.“

„Kako, kada nam je samo on na popisu? Dajte da vidim narudžbu“, strpljiva je medicinarka, koja domalo dodaje: „Pa Vi jeste naručeni 11. rujna, ali ne 2024., nego 2025. godine. I to Vam pada u četvrtak, ne u utorak!“

Gospođa je, zaključuje prijatelj, vjerojatno nedavno bila kod njenog liječnika  pa se ponadala da taj pregled za koji je naručena pada za koji dan, a ne za godinu. Skoro kao da nije odavde.

Svakome se dogodilo da promaši kakav događaj za pokoji sat ili dan, no s ovakvim stanjem u našem zdravstvu lako se, eto, omakne i ciglih 12 mjeseci.