Zasluženo priznanje doajenu rukometa u Istri
Ako je netko od živućih ljudi zaslužio da se sportska dvorana zove po njemu, onda je to svakako Juraj Radovčić. Ime rukometnog entuzijasta, pregalaca, pokretača i (ko)autora velikih rukometnih uspjeha na Bujštini, sa značajnim utjecajem na razvoj ovoga sporta i u drugim dijelovima Istre od sutra će sjajiti i na novoobnovljenoj sportskoj dvorani u umaškom Stella Marisu. Sutra će se naime istarskim rukometnim derbijem Prve hrvatske rukometne lige - jug između Umaga i Buzeta, dviju sredina u kojima je Radovčić ostavio značajan trag, uveličati završetak radova na ovom sportskom objektu, na čijem su parketu stasale mnoge generacije umaških rukometašica i rukometaša te obilježiti 70. obljetnica rukometa u Umagu. Hram umaškog rukometa povodom ovog lijepog jubileja zaslužio je novo ruho, a legendarni Jura da nosi njegovo ime.
Njegove tragove u rukometnom sportu u proteklih 70 godina, koje je ostavio diljem Hrvatske kao osnivač rukometnih kolektiva u Zagrebu, Čakovcu, Karlovcu, Crikvenici, Selcu… a najviše u sjeverozapadnoj Istri, na Bujštini teško je i pobrojati, a ondašnji bujski zaljubljenici u sport imaju sreće što su ga životni putevi do današnjeg dana zaustavili upravo u njihovoj sredini.
Juraj Radovčić prvi je put došao u Istru daleke 1949. godine, gdje je toga ljeta prisustvovao seminaru iz plivanja i logorovanja za buduće učitelje fizičke kulture u Poreču. Uz brojne aktivnosti koje su se održavale u sklopu tog njegovog boravka, Radovčić tada nije ni slutio da će utakmica u velikom rukometu kojoj je prisustvovao, kao predigra nogometnoj utakmici između domaćeg Jadrana i zagrebačke Srednje fiskulturne škole utjecati toliko na njegov život i da će kasnije postati glavni promotor rukometne igre te da će rukomet postati neizostavan dio njegovog života i gotovo u potpunosti ispunjavati njegove aktivnosti u slobodnom vremenu. Rukometna igra okupira njegov interes još za vrijeme pohađanja Srednje fiskulturne škole u Zagrebu, nakon što se već profilirao kao vrsni odbojkaš, a nešto malo kasnije i kao košarkaš.
Četiri godine kasnije, odlukom ondašnjeg ministarstva za prosvjetu, biva raspoređen na službu u gimnaziju ‘Vladimir Gortan’ u Buje i tada započinju aktivnosti koje će ostaviti dubokog traga na razvoj ovog popularnog olimpijskog sporta u Istri. Rukomet je od najrazvikanijih ekipnih sportova na ovim našim prostorima dao najviše državnih reprezentativaca i imao najviše klubova u najvišim nacionalnim ligama. Dolaskom Radovčića u Buje, u Istru dolazi mali rukomet, a u nepune dvije godine ovim sportom ‘zaražen’ je cijeli istarski poluotok. Bio je igrač, trener, stručni predavač, sudac, organizator, tajnik Rukometnog odbora i voditelj istarske lige, koju je ustrojio. Bio je tajnik Odbora za izgradnju sportske dvorane u Umagu, tajnik SOFK-e i SIZ-a za fizičku kulturu Bujštine, te voditelj izgradnje umaške školske zgrade, no sve je njegove zasluge, aktivnosti i stvaralaštvo teško i nabrojati.
Od sportskih uspjeha posebno se ističe 1958. godina kada se male Buje pod paskom svoga trenera Radovčića plasiraju na kvalifikacije za ulazak u Prvu ligu Jugoslavije u Beogradu te otad glas o rukometu na sjeveru Istre odzvanja u rukometnim kuloarima duž cijele bivše zemlje. Odgojio je Jura brojne generacije rukometašica i rukometaša na ovim prostorima. Nakon 38 godina službovanja u obrazovanju Bujštine odlazi u mirovinu, no tu nikako ne staje i njegova neraskidiva veza s rukometom. Jura i nadalje radi kao rukometni trener i pedagog te pedantni kroničar rukometnih zbivanja i uspjeha diljem Istre, a svoje je aktivnosti posebno usmjerio na one najmlađe u mini rukometu. Umaški su mini rukometaši i rukometašice pokazali ‘potpis’ svoga trenera osvajajući rukometne festivale u Parizu, Havličkov Brodu, Celju, Izoli, Zagrebu, Veroni, Poreču i svom Umagu gdje je bio i začetnih otvorenih prvenstava Istre i Hrvatske u najmlađim kategorijama.
Sutrašnji praznik rukometa u Umagu stoga je s potpunim pravom i zaslugama posvećen i samozatajnom 93-godišnjem doajenu rukometa na našim prostorima, neuništivom rukometnom pioniru koji je za svoj rad u sportu primio brojna lokalna, regionalna i nacionalna priznanja, a naziv sportske dvorane u kojoj je provodio dobar dio svojih desetljeća života u Umagu, svakako je jedno od najvećih.
Autor
