Neumorni 'Titan' svjetskog boćanja

Istarski sport u niti jednoj svojoj sastavnici nije imao ovakvog djelatnika kao što je bio Aleksandar Anzur. Boćarski entuzijast, stručnjak, pokretač i priznati svjetski dužnosnik jedan je od najzaslužnijih za razvoj boćanja na našim prostorima i činjenicu da je Hrvatska već tri desetljeća članica ‘velike četvorke’ u tom sportu. Tih sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kada se nakon školovanja i rada u pulskom Uljaniku vratio u svoju rodnu Pazinštinu pretvorio je centar Istre u sinonim boćanja ne samo naše zemlje, već i u međunarodnim okvirima. 

Anzur je rođen na današnji dan 2. ožujka 1946. u  Anzurima/Previž pokraj Cerovlja gdje je završio osnovnu školu, dok je srednjoškolsko obrazovanje završio u Puli. Radio je u Brodogradilištu Uljanik od 1964. do 1970., kada se upoznao s boćanjem kao sportom, a Pula je u to vrijeme bila jedan od vodećih boćarskih centara u Jugoslaviji i uz Rijeku jedina je imala boćarsku dvoranu.

Povratkom na Pazinštinu Anzur se 1970-ih počinje ozbiljnije baviti boćanjem. Iako dobar boćar, u ranoj se fazi svoga života posvetio organizaciji natjecanja, od malih seoskih turnira do značajnih međunarodnih natjecanja. Organizira turnire u Cerovlju i Pazinu, 1975. osniva Boćarski savez Pazin, a godinu kasnije postaje članom najviših organa Hrvatskog boćarskog saveza (HBS), pa Boćarskog saveza Jugoslavije (BSJ). Izbornikom BSJ postao je 1981., čije je selekcije vodio do 1990.

U tom razdoblju, uz njegove zasluge, počinju značajnije organizacije međunarodnih boćarskih natjecanja u Jugoslaviji: Svjetskog prvenstva (SP) za mlade u Ljubljani (1981.), kvalifikacija za Europsko prvenstvo u Pazinu (1983.), SP za seniore u Splitu (1984.) te 7. europskog prvenstva PEUB-a u Pazinu (1989.). 

Nakon osamostaljenja Hrvatske, njezini boćari 1992. stječu pravo nastupa na međunarodnim natjecanjima. Od tada Anzur, koji je još od ranije bio član Sportske komisije (od 1984.) i Izvršnog odbora (od 1989.) Svjetske boćarske federacije (FIB), koordinira gotovo svu međunarodnu aktivnost za nastupe hrvatske reprezentacije i organizaciju međunarodnih natjecanja. Bio je 1993. i među utemeljiteljima Istarskog boćarskog saveza (IBS) u Pazinu, a iste je godine postao izbornikom hrvatske reprezentacije. U mandatu 1997.-2001. Anzur je bio predsjednik HBS-a, a u međunarodnim tijelima je, uz spomenute dužnosti, bio i glavni tajnik (2001.-09.) i, od 2009., potpredsjednik FIB-e, a iste je godine izabran i u Izvršni odbor Svjetske boćarske konfederacije (CMSB). 

Boćarski centar nazvan njegovim imenom

Svojim znanjem i iskustvom bitno je pridonio mnogim značajnim međunarodnim manifestacijama u Pazinu i Rijeci, a za svoje djelovanje i doprinos boćarskom sportu dobio je više zaslužebih nagrada, među kojima i Zlatnu boću BSJ-a (1988.), priznanje za razvoj boćanja HBS-a (2002.) te 2012. nagrade za životno djelo Grada Pazina i Saveza sportova Istarske županije, a iste godine i nagradu Hrvatskog olimpijskog odbora "Matija Ljubek" za životno djelo. Njegov život ugasio se u 68. godini života nakon teške bolesti 2. studenog 2014. godine. Posmrtno je njegovim imenom nazvan Boćarski centar u Pazinu.

Danas nažalost jako je malo sportskih entuzijasta koji svojim zalaganjem upornošću i znanjem mogu doseći najviše visine, kao što je to uspio Anzur i utro put narednim generacijama da istarsko i hrvatsko boćanje ostanu perjanice ovoga sporta ‘Staroga kontinenta’. Bio je ‘Titan’ svjetskog boćanja, kako ga je nazvao bivši predsjednik Svjetske boćarske federacije Francuz Christian Lacoste, velikan svjetskog boćanja čije veličine u Hrvatskoj često nisu ni bili svjesni.